Skip to main content

Ekološki pokret Vrbas: Privatno upravljanje vrbaskim prečistačem imaće posledice po životnu sredinu?

27. feb 2020. Lokalne samouprave
3 min čitanja

Autor

Ranka Ivanoska u novinarstvu je od 1999. godine u redakciji novosadskog magazina “Kibic fenster”. Od 2000. godine, angažovana je za lokalne medije Radio Vrbas i TV Bačka, kao i dnevni list Danas. Osnivačica je nezavisnog dvonedeljnika “Vrbaske novine”. Radila je kao novinarka dnevnog izdanja Ringier Axel Springer (Blic, Alo). U izbegavanju cenzure saradnica je VOICE-a i blogerka.

Javna nabavka kojom se centralni prečistač otpadnih voda Vrbas i Kula predaje na “održavanje” privatnoj kompaniji umesto namenski osnovanom javnom preduzeću otvara sumnju da je posredi još jedna odluka na štetu poreskih obveznika, a na korist privatnih firmi, saopštio je Ekološki pokret Vrbas reagujući na pisanje VOICE-a.

Vrbaski ekolozi naglašavaju da ne znaju kakve finansijske štete po javni interes može imati ovakva odluka lokalne vlasti, ali strahuju od ekoloških posledica jer od održivog rada prečistača u Vrbasu zavisi i izmuljavanje Velikog bačkog kanala, kao poslednja faza remedijacije najzagađenijeg vodotoka u Evropi.

Osvrćući se na “olakšane uslove” za učešće u pregovaračkom postupku bez objavljivanja javnog poziva, vrbaski ekolozi navode da su i sami iste mogli da ispune, kao i bile koje pravno lice registrovano u Agenciji za privredne registre. Predsednik EP Vrbas Ratko Đurđevac kaže da bi se angažovanje privatnog operatera uz sve loše okolnosti koje prate izgradnju i početak rada najveće ekološke donacije EU Srbiji moglo smatrati i realnim da ne postoji opasnost da ovakvo rešenje postane i trajno.

“Nije retko da kod nas privremeno postane trajno rešenje. S obzirom da ne znamo koji su godišnji troškovi rada, pa ni to koliko pomoć Vlade od 50 miliona dinara učestvuje u ukupnom iznosu. Zato ne znamo kakva i kolika šteta javnom interesu bi mogla nastati, ali zbog samog načina ustrojstva upravljanja objektom sumnjamo u još jedno otimanje javnog novca preko privatnih firmi”, navodi se u saopštenju.

Vrbaski ekolozi upozoravaju da od održivog rada prečistača zavisi zaustavljanje zagađivanja, a potom i čišćenje mulja iz Velikog bačkog kanala, kao i prihvat otpadnih voda od preko 80 hiljada građana iz opština Vrbas i Kula. Industrijski zagađivači koji odmeravaju finansijsku isplativost između priključenja na centralni prečistač i samostalnog rešavanja otpadnih voda zavisi, upozoravaju ekolozi, u kojoj meri će se finansijski troškovi rada ekološke donacije svaliti na pleća građana.

“Nerazumljiv nam je i pomirljiv stav kancelarije EU i jedino što možemo zaključiti je da su i oni umorni od dugotrajnog rešavanja problema i pregovora sa političkom vlašću sa različitih nivoa vlasti”, zaključuje se u reagovanju EP Vrbas.

Kao što je VOICE već pisao, opštine Vrbas i Kula su, ispunjavajući ugovornu obavezu prema EU kao donatoru, u novembru 2018. godine osnovale zajedničko javno komunalno preduzeće za upravljanje Centralnim postrojenjem za prečišćavanje otpadnih voda, ali je ono nakon nešto više od godinu dana, kao jedna od najvećih EU donacija Srbiji u oblasti zaštite životne sredine, ponuđeno na održavanje u pregovaračkom postupku – privatnoj kompaniji.

Kompanija, inače ogranak francuske firme u Srbiji, ima 12 zaposlenih, a učešće u pregovaračkom postupku bez objavljivanja javnog poziva omogućili su im “olakšani uslovi” za učešće koji predviđaju registraciju u APR-u, dokaz da nisu krivično gonjeni ili osuđeni i izmerene obaveze prema državi.

Firma koja je izabrana za privatnog operatera povezana je sa izvođačima na “liniji vode” koja zajedno sa “linijom mulja” čini kompletan rad postrojenja. Zbog problema sa “linijom mulja” i izvođačem radova koji je već više od godinu dana u stečaju, postrojenje nema upotrebnu dozvolu, a za neophodni Test garancije kvaliteta potrebno je da postrojenje radi sa minimalnom trećinom kapaciteta koji je planiran na 120 ekvivalent stanovnika.

Zbog nedostajuće kanalizacije u naseljenim mestima Vrbasa i Kule, ali i brojnih industrijskih zagađivača koji su propali u postprivatizacionom periodu, prečistač je ne samo daleko od projektovanog kapaciteta, već i u problemu da ispuni nužni minimum za rad.

Ranka Ivanoska (VOICE)