Skip to main content

Ista firma kao jedini ponuđač gradi dva kapitalna projekta u Subotici vredna preko 700 miliona dinara

18. nov 2020. Istraživanja
8 min čitanja

U kovitlacu sumnjivih uslova pod kojima su raspisani konkursi za dva kapitalna projekta, negodovanja dela javnosti i opozicije, uz dugogodišnji trend neplanskog i stihijskog razvoja grada Subotice, tekuću godinu i dve javne nabavke na severu Vojvodine obeležila je jedna beogradska kompanija – Alex Engineering & Construction.

Prema saznanjima do kojih je došla redakcija VOICE-a, u lavirintu korporativne zavrzlame koja stoji iza ove firme mogu se pronaći ljudi bliski vladajućim strukturama i popriličan broj sklopljenih ugovora sa lokalnim opštinama u Srbiji u periodu otkad je ova firma osnovana 2007. godine. Samo u Subotici ukupan prihod za projekte na kojima je angažovana kao nosilac radova u 2020. godini – obnova i rekonstrukcija stare Zelene fontane i druga faza izgradnje akva parka na Paliću – iznosi više od 730 miliona dinara. Ova brojka, između ostalog, stavlja konkretno preduzeće u sam vrh po finansijskom prihodu od svih nabavki u Subotici u četvorogodišnjem periodu, od 2016. do 2019. godine.

Bez mnogo prostora za konkurenciju

Veliki deo te sume, tačnije 614.265.732,34 dinara, beogradska kompanija Alex Engineering & Construction duguje javnoj nabavci za drugu fazu izgradnje akva parka na Paliću, gde se ona, kao predstavnik grupe izvođača, našla kao jedini ponuđač. Međutim, uvidom u konkursnu dokumentaciju i uslove koje je trebalo da ispuni svaka zainteresovana stranka, može se zaključiti da naručilac, u ovom slučaju državno preduzeće Park Palić, nije ostavio mnogo prostora za konkurenciju.

Jedan od obaveznih zahteva koji se navodi u zvaničnim papirama jeste uslov da je potencijalna kompanija u prethodnih pet godina, kao ponuđač ili član grupe, izvela radove na gradnji akva parka „u minimalnoj vrednosti od 600.000.000,00 dinara bez PDV-a”, odnosno započela „iste ili slične građevinske radove (izgradnja akva parka) u minimalnoj vrednosti od 600.000.000,00 dinara bez PDV-a”. Međutim, originalni zahtev je glasio drugačije – tek je naknadnom izmenom usvojeno da će se kao potvrda prihvatiti i dokaz o započetim, ali ne i završenim projektima.

Predstavnik kompanije Alex Engineering & Construction Lazar Lazarević je u izjavi za VOICE rekao da je njihova konkurencija imala primedbe na pomenuti zahtev koji se ticao dokaza o radovima koji su i dalje u toku.

„I u svojoj prvobitnoj formi, taj uslov nama nije predstavljao problem, pošto je u ovom trenutku naše preduzeće, pored Palića, angažovano na još dva projekta sličnog obima, te ispunjavamo i mnogo strože kriterijume“, rekao je Lazarević, iako nije detaljanije objasnio o kojim se tačno projektima radi.

Raj u Vrnjačkoj Banji

Inače, jedan od retkih projekata koji mogu da se svrstaju u ovu kategoriju kada je u pitanju ispunjavanje konkursnih uslova u pomenutom periodu jeste izgradnja vodeno-zabavnog kompleksa „Raj” u Vrnjačkoj Banji, čije se otvaranje predviđa tek za jun 2021. godine, iako su radovi počeli još pre pet godina. Vrednost ove investicije iznosi više od 6 miliona evra (600 miliona dinara), a nosilac radova je konzorcijum Amiga Aqua d.o.o.  koji, između ostalog, čini i – Alex Engineering & Construction.

Na ovaj uslov je objašnjenje tražila kompanija Saniteko Group. Ona je zbog njega podnela i zahtev za zaštitu prava pošto je naručilac odlučio da ne prihvati njihovu primedbu i zadrži pomenuti uslov u konkursnoj dokumentaciji. Ova firma je u tom dokumentu izrazila sumnju u validnost kriterijuma, jer, kao što je navela, dokaz o započetim radovima nije garant da ponuđač ima kapacitet za ovaj posao. Na to je reagovala i Komisija za javne nabavke koja je usvojila ovaj zahtev, što je JP Park Palić koštalo 250 hiljada dinara, te je nabavka bila delimično poništena. Ovo javno preduzeće je branilo svoj stav argumentom da je odlukom o prihvatanju dokaza o nezavršenim radovima ostavilo prostora za veću konkurenciju među ponuđačima.

Prema rečima Nemanje Nenadića iz organizacije Transparentnost Srbija, čudno je to što je i nakon podnetog i prihvaćenog zahteva za zaštitu prava u drugoj fazi ove javne nabavke, naposletku ipak pristigla samo jedna ponuda, te da postoji mogućnost i da je možda došlo do nekog dogovora među ponuđačima da se ne podnese druga ponuda. On napominje i da to što je pristigla samo jedna ponuda svakako ukazuje na to da naručilac nije uradio dovoljno i nije obezbedio konkurenciju za ovako vredan posao.

Na pitanje VOICE-a šta je kvalifikovalo firmu Alex Engineering & Construction da dobije ovu nabavku, iz JP Park Palića dobili smo sledeći odgovor:

„Ugovor je dodeljen u svemu u skladu sa odredbama Zakona o javnim nabavkama (“Sl. glasnik RS“ br. 124/2012, 14/2015 i 68/2015). Navedena grupa ponuđača je ispunjavala sve zakonske uslove, kao i uslove (obavezne i dodatne) propisane konkursnom dokumentacijom za predmetnu javnu nabavku i ponudila je cenu koja je bila prihvatljiva, odnosno niža od procenjene vrednosti javne nabavke, što ju je kvalifikovalo za dodelu ugovora.“

Potencijalna manipulacija procesa izbora izvođača radova u slučaju akva parka na Paliću pratila je i prvu fazu radova na ovom projektu, jer su obavezne stavke bile gotovo identične prethodno spomenutim zahtevima za drugu fazu izgradnje vodenog parka. Ipak, predmet te nabavke je bio potpuno drugačiji – građevinsko-zanatski i hidrotehnički radovi. Ovime je konkurencija bila značajno ograničena, jer je bila u obavezi da ispuni i uslove koji nisu u vezi s predmetnim radovima. Ono što dodatno baca sumnju na legitimitet konkursa jeste i činjenica da je naručilac u zvaničnim papirima naveo da kao potvrdu za ispunjenost poslovnog kapaciteta neće uvažiti „izgradnju javnog bazena za plivanje”, ukoliko isti u svom sklopu ne sadrži i tobogane za javnu upotrebu. Ovakvo oštro definisanje uslova imalo je istu posledicu – jedna pristigla ponuda.

U ovom slučaju, jedina pristigla ponuda na tender za prvu fazu radova bila je u vidu grupe firmi Gemmax Gradnja iz Novog Sada i, već pomenute, Saniteko Group. Ono što čini ove nabavke zanimljivijima jeste činjenica da je u ovom slučaju firma Alex Engineering & Construction bila ta koja je podnela zahtev za zaštitu prava. Međutim, on je odbačen jer je podnet na dan koji je bio krajnji rok dostavljanja prijava, pa je Komisija za javne nabavke konstatovala da je ova firma imala dovoljno vremena za uvid u konkursnu dokumentaciju, te da je mogla ranije da zahteva odgovore na pitanja koje je postavila naručiocu. A pitanja koja su postavljana u vezi sa konkursnom dokumentacijom u ovoj fazi ukazivala su na moguće probleme: nije bilo jasno da li je obilazak radova obavezan uslov konkursa, zbog čega su važni tobogani izgrađeni uz bazen kao uslov, nije bilo jasno koji je rok za podnošenje zahteva za zaštitu prava…

Međutim, navodna konkurencija između ovih kompanija postaje poprilično sumnjiva kada se baci pogled na obaveštenje o zaključenom ugovoru za drugu fazu izgradnje vodenog kompleksa na Paliću. Uvidom u dokumentaciju se može zaključiti da je novosadska firma Gemmax Gradnja jedan od članova grupe ponuđača koja je, na čelu s Alex Engineering & Construction, konkurisala i, na kraju, dobila potonji tender. Pritom, njen direktor Danilo Bojović redovno se pojavljivao sa bivšim gradonačelnikom Subotice Bogdanom Labanom na gradilištu na Paliću, kada su radovi na drugoj fazi bili uveliko u toku.

Kontroverzni projekti

Akva park na Paliću nije jedina sporna javna nabavka na kojoj je tokom prethodnih godina učestvovala beogradska kompanija Alex Engineering & Construction. Ova firma, sem privatnih klijenata, već dugo godina ima značajan broj izvedenih radova za različite opštine u Srbiji (Rumu, Šabac, Obrenovac, Svrljig, Doljevac), odnosno ima izvedene ili započete radove na izgradnji bazena, spa i akva parkova što se može videti na njihovom sajtu. Ali neki od ovih projekata su se pokazali kontroverznim.

Fontana koja „prokišnjava“

U te spada i drugi veliki, i simbolički možda i značajniji projekat za Suboticu na kojem je ove godine bila angažovana kompanija Alex Engineering & Construction – rekonstrukcija Zelene fontane. Međutim, svega nekoliko dana nakon svečanog otvaranja nove parterne fontane u centru grada, pojavile su se pukotine i udubljenja na njenoj površini, što je bacilo sumnju na kvalitet izvedenih radova, pogotovo ako se ima na umu da je investicija bila vredna malo više od milion evra (123.012.122,11 dinara).

Pored toga, propusti ovog beogradskog preduzeća bili su takođe očigledni kada je ono bilo angažovano na izgradnji bazena u Lajkovcu, investicija zbog koje je ta opština, prema pisanju portala Pištaljka, podigla kredit od dva miliona evra. Međutim, iako je ugovor bio potpisan 2016. godine, rokovi su bili probijani čak osam puta, bez ikakvih kazni za izvođača, a cena projekta je u tom periodu porasla za još milion evra, da bi radovi bili okončani čak dve godine nakon predviđenog datuma. Usled svega toga, slučaj je bio i pod istragom Službe za borbu protiv organizovanog kriminala (SBPOK) pri Ministarstvu unutrašnjih poslova.

Dalje, još jedan potencijalno sporan projekat iz kataloga Alex Engineering & Construction jeste i tender za gradnju postrojenja za prečišćavanje vode u Novoj Crnji, o čemu je već pisao VOICE. Naime, tada je zbog sumnje da je falsifikovala neophodna dokumenta, navodno zloupotrebljenog uvida u konkursne papire, kao i činjenice da ne poseduje adekvatnu opremu za izvođenje radova, firma Sigma iz Kule podnela čak i krivičnu prijavu protiv direktora ove kompanije Aleksandara Obradovića.

Prema podacima na APR-u, kao zakonski zastupnik i direktor firme Alex Engineering & Construction se vodi pomenuti Aleksandar Obradović, ali je njena vlasnička struktura podeljena između Mladena Obradovića i Alex Company, koja je u stopostotnom vlasništvu Ljiljane Kasapov Obradović. Međutim, od 2013. godine, Aleksandar Obradović dolazi na mesto direktora ove kompanije, kao i njenog sestrinskog preduzeća Alex Engineering & Construction. Pored toga, on obavlja funkciju direktora i u preduzeću Amiga Aqua d.o.o. Zanimljivo je da je matična kompanija Alex Company, na APR-u registrovana na adresi Vilovskog 12, iako se među podacima o kontaktima na zvaničnom sajtu firme Alex Company (i Alex Engineering & Construction) nalazi adresa Narodnih heroja 42, što je prema APR-u adresa na kojoj je registrovana Amiga Aqua d.o.o. Kao što je već pomenuto, konzorcijum Amiga Aqua d.o.o. se nalazi u ulozi nosioca radova na projektu akva parka „Raj” u Vrnjačkoj Banji. Međutim, osim Alex Engineering & Construction, udeo u vlasništvu ovog preduzeća, prema APR-u, imaju i švajcarska kompanija AS-HOLDING A-G, i Termomont d.o.o. iz Beograda, čiji je direktor i vlasnik Dejan Burčul.

Burčul je, naime, predsednik Upravnog odbora Tekvondo asocijacije Srbije, kao i nekadašnji zastupnik ogranka JP Pošta Srbije, funkcija koju je obavljao do 2013. godine. Pored toga, njegova kompanija Termomont d.o.o. učestvovala je na projektu izgradnje privremene kovid bolnice na Karaburmi, koja se odvijala pod budnim okom predsednika Srbije Aleksandra Vučića i bila završena u roku od desetak dana. U njenom katalogu se nalaze i radovi na muzičkoj fontani na Slaviji, na kojoj je bila, između ostalog, angažovana zajedno s firmom PMC Inženjering na čijem je čelu, u ulozi v.d. direktora, kadar Socijalističke partije Srbije (SPS) i bivši zamenik predsednika Opštine Zemun, Saša Ljubinković. Osim njih, na istom projektu je radila i firma Saniteko Group.

Prema pisanju dnevnog lista Danas  iz 2011. godine, izgradnja akva parkova u Srbiji je početkom decenije bila tek u začetku, ali se predviđalo da bi oni mogli da predstavljaju značajan boljitak, ne samo za turizam, već i budžetske kase lokalnih samouprava u budućnosti. O jednom takvom projektu se izgleda razmišljalo i u Subotici, jer je u Master plan iz 2015. godine bila uključena i izgradnja spa centra, ali i akva parka na Paliću. Na pitanje o ekonomskoj isplativosti projekta za lokalnu sredinu, u dopisu iz preduzeća Park Palić redakciji VOICE-a rečeno je da će kompleks moći da ostvari povraćaj tek u devetoj godini poslovanja u odnosu na vrednost investicije, za koju su grad, pokrajina i država izdvojili skoro milijardu dinara. Međutim, građanski aktivista Žolt Đulai je izrazio sumnju povodom tih tvrdnji, jer veruje da će troškovi održavanja, pošto se radi o akva parku poluotvorenog tipa, uz veoma kratku letnju sezonu, prilično brzo postati neisplativi.

Pitanje o finansijskim benefitima koje će građani i gradski budžet imati od ovog vodeno-zabavnog kompleksa postavio je i lider PSG-a Jene Maglai. Naime, postoje navodi da je studija izvodljivosti i ekonomske opravdanosti izgradnje akva parka urađena tek nekoliko meseci nakon što je već usvojena projektno-tehnička dokumentacija, i, iako je Maglai u izjavi za VOICE rekao da je tražio taj dokument na uvid, on ga nikada nije dobio.

Istraživački tim: Igor Išpanović, Marija Zemunović, Nemanja Stevanović, Natalija Jakovljević (VOICE)

Istina je: ima nas! Klikni i podrži slobodno novinarstvo!