Skip to main content

Nacionalni savet Slovaka: marionete, imejl sednice bez medija, blanko odluke…

24. jan 2021. Istraživanja
8 min čitanja

U toku prošle, pandemijske godine, Nacionalni savet slovačke nacionalne manjine (NSSNM) od sedam održanih sednica, prema saznanjima portala Storyteller i VOICE, šest je održao putem elektronske pošte. Statut NSSNM-a omogućava ovakvu vrstu sednica. Karakteristično za rad ove manjinske institucije u 2020. godini bio je bojkot „email“ sednica od strane tzv. opozicionih članova. U oba slučaja postavlja se pitanje javnosti i transparetnosti rada, kao i legitimnosti rada i svih „elektronskih“ odluka ove manjinske institucije.

„Moj lični stav je da je ovakav netransparentan način rada novog saziva NSSNM bio planiran od samog početka. Totalitarne države i njihove institucije ne trpe kada im se protivreči“, kaže Martina Martinko Sabolčki, jedna od tzv. opozicionih članica ove manjinske institucije. „Ako se ne varam, već na drugoj sednici 2018. godine je na mala vrata uvedena mogućnost elektronskih sednica u vanrednim situacijama. Već tada se znalo da će se zasedati samo tako. Nema to veze sa aktuelnom epidemiološkom situacijom u svetu i u našoj državi. Mi ovako ‘zasedamo’ mnogo duže“, navodi naša sagovornica.

Ona dodaje da je od 19 sednica, koje je do sada aktuelni saziv NSSNM imao, bilo sedam „stvarnih“ sednica, a 12 tzv. elektronskih, odnosno putem elektronske pošte. „U emailu nam pošalju pozivnicu na sednicu, materijale za sednicu i blanko odluku predsednice NSSNM Libuške Lakatošove sa ‘sutrašnjim’ datumom, čime se na suptilan način daje uputstvo kako članovi vladajuće koalicije treba da glasaju“, kaže Martina Martinko Sabolči.

Martina Martinko Sabolčki: „Totalitarne države ne trpe kada im se protivreči“

„Na ovakav način su bili birani direktori osnovnih i srednjih škola, direktori slovačkih institucija, pa i sav ‘rad’ nacionalnog saveta je postavljen na ovom principu“, kaže ona i podseća na to da su upravo sadašnji članovi koji čine vladajuću većinu u Nacionalnom savetu Slovaka prethodni saziv i bivšu predsednicu Anu Tomanovu Makanovu glasno kritikovali i optuživali za manjak transparetnosti.

„Ne želimo da budemo marionete“

Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog Gordana Čomić, komentarišući ovu situaciju, podsetila je na to da nas je pandemija naterala da menjamo svoja ponašanja, a sva izabrana, postavljena i imenovana lica primorala da rade tražeći ravnotežu između zaštite zdravlja i života ljudi i zaštite ustavnih, zakonskih i ljudskih prava ljudi kako na slobodu kretanja, tako i na javnost svog rada.

„Nacionalni saveti nisu izuzeti iz ogromnih teškoća koje treba rešiti da bi našli pravu meru između zaštite zdravlja i zaštite ljudskih prava, u ovom slučaju manjinskih prava koja podrazumevaju javnost rada. Ministarstvo planira u sledeća dva meseca obilaske svih nacionalnih saveta u njihovim sedištima s ciljem da se dijalogom otklone manjkavosti rada nastale usled pandemije, kao i da slušamo nacionalne savete o svemu što oni smatraju problemom svog rada, a čemu ministarstvo mora biti alat za rešavanje problema. Svako namerno isključivanje obavezne javnosti stvara problem koji nije rešiv bez dijaloga svih aktera“, izjavila je Gordana Čomić za portale Storyteller i VOICE.

Ono što je  karakteristično za rad NSSNM u 2020. godini jeste da tzv. opozicija, odnosno 7 od 25 članova, ne učestvuje, odnosno odbija da učestvuje u ovim „email“ sednicama. 

„Već odavno smo mi, tzv. opozicija u NSSNM, shvatili, da nemamo mogućnost da ukazujemo na ‘previde’, nemamo dovoljno informacija o konkretnim temama, niti o planu i programu NSSNM, šta planiraju da rade NSSNM, naše slovačke institucije. Nemamo ni medijski prostor da ukažemo na to šta je po nama nekorektno. Sa vezanim rukama i samo između sebe komentarišemo, a ništa ne radimo. Ne učestvujemo više ni na elektronskim sednicama, jer to nema smisla“, kaže Martina Martinko Sabolčki, jedna od članova NSSNM koji ne učestvuju u „email sednicama“.

Ona dodaje i da je svesna da se bore sa mnogo većim igračima nego što je sam Nacionalni savet Slovaka. „Bez obzira kakav je plan politike i političkih partija, ne smemo sebi priuštiti da budemo marionete. Politika ne bi trebalo da utiče na nas, a smatram da ne da nije prisutna,već je potpuno nama zavladala“, kazala je Martina Martinko Sabolčki.

Ksenija Marković, istraživačica Instituta društvenih nauka iz Beograda, ukazuje na to da se u Srbiji svakog dana odluke donose arbitrarno i samovoljno, slično kao u slučaju Nacionalnog saveta slovačke nacionalne manjine.

„Iskreno govoreći, ja verujem da je takva situacija i u svim ostalim nacionalnim savetima, a plašim se da se spisak ne završava tu. Mi smo svedoci da se svakog dana odluke donose arbitrarno i samovoljno, tako da ne vidim zašto bi Nacionalni savet Slovaka bio izuzetak! Bilo bi dobro da bude, ali me ne čudi što nije. Kriza uvek donosi veće šanse za ’lov u mutnom’, da ne upotrebim neki drugi izraz“, kaže Ksenija Marković.

Ksenija Marković: „Verujem da je takva situacija i u svim ostalim nacionalnim savetima“

Prema njenim rečima, nije dobro što su se članovi opozicije (samo)isključili iz rada nacionalnog saveta jer je to znak da će svaka naredna odluka biti upitna sa aspekta legitimiteta. „Ali mi živimo u zemlji gde je dobar deo opozicije bojkotovao izbore, ljudi protestvovali na ulicama nedeljama, hapšeni, maltretirani, prebijani itd. Tako da u ovom kontekstu, zašto mislite da će se neko uzbuditi što sedam članova u tamo nekom slovačkom nacionalnom savetu bojkotuje rad sednica?!“, kazala je Ksenija Marković.

Ona smatra da je to jasan znak da smo mi jako nezrelo demokratsko društvo.

„Pluralizam mišljenja, konkurencija, političko takmičenje, dijalog, pregovori i razgovori oko prioriteta, kritičko mišljenje, da ne nabrajam dalje, sve su to odlike demokratskog procesa, a on je u Srbiji, na našu veliku žalost, na izdisaju! Tako da sve bolesti karakteristične za političko delovanje mainstreama,sve se to preslikava i na manjinske zajednice, samo se u slučaju manjine te posledice vide i osete pre, a i kod jednih i drugih čine nesagledivu štetu“, zaključuje naša sagovornica sa Instituta društvenih nauka.

Jelena Perković iz Centra za regionalizam, koja je 2014. godina sa grupom istraživača sprovela istraživanje Monitoring transparentnosti u radu nacionalnih saveta nacionalnih manjina“, ne smatra da elektronske sednice nemaju legitimet, ali dodaje da održavanje sednica putem elektronske pošte svakako nije najsrećnije rešenje.

„Međutim, da budem jasna, neophodne su i sednice ‘licem u lice’. Ja imam razumevanje za članove saveta koje ne prihvataju ‘staromodni’ model komunikacije putem mejla, jer je ‘malkice’ problematičan. Ali, smatram da nacionalni saveti treba što pre da pređu na Zoom platformu i osposobe svoje članstvo i za takav način rada. Pa, i svetski političari koriste takvu komunikaciju“, kazala je Jelena Perković.

Jelena Perković: Nedopustivo je da su mediji isključeni iz sednica nacionalnog saveta

Dodatne prepreke u blagovremenom informisanju građana o radu spomenute manjinske institucije proizlaze iz neobjavljivanja svih informacija, zapisnika i drugih važnih dokumenata na zvaničnom sajtu institucije. Poslednji zapisnici sa sednica NSSNM objavljeni su 10. marta 2020. godine, iako su i posle tog perioda održane elektronske sednice. Takođe, na (elektronske) sednice NSSNM nisu pozivani mediji, odnosno nisu obaveštavani svi mediji koji informišu na slovačkom jeziku.

„Nedopustivo je ako se pravi bilo kakva selekcija prilikom pozivanja medija, posebno u manjinskim zajednicima, gde se njihov broj može nabrojati na prste jedne ruke. Pretpostavljam da se ’zaboravi’ poslati poziv medijima koji imaju objektivni i neretko kritički stav prema radu nacionalnog saveta. Međutim, ’pozivari’ zaboravljaju da će oni jednog dana biti opozicija u nacionalnom savetu. Gde će i u kojim medijima onda plasirati svoje stavove ako ’kidaju’ saradnju sa jednim objektivno i kritički  orijentisanim komunikacijskim kanalom, koji je po pravilo i jedini u okviru jedne manjinske zajednice“, smatra Jelena Perković.

Mehanizmi za kontrolu rada nacionalnih saveta, ima li vas?

Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog Gordana Čomić ukazuje na to da su nacionalni saveti samostalni u svom radu. „Ministarstvo može da bude samo alat, servis koji služi tome da budu rešavani problemi koje nacionalni saveti u ime svoje zajednice označe kao prioritete. Upravni postupci koje ministarstvo vodi takođe su jasno definisani zakonima, kako o nacionalnim savetima, tako i o upravnom postupku. Mimo zakonskih nadležnosti postoji ogroman prostor za dijalog i kulturu kompromisa i tom procesu je ministarstvo na usluzi i nacionalnim manjinama i nacionalnim savetima“, kaže Gordana Čomić.

Gordana Čomić: „Ministarstvo može da bude samo alat, servis koji služi tome da budu rešavani problemi“

I Ksenija Marković podseća na to da Ministarstvo rad nacionalnih saveta može da kontroliše u smislu provere toga koliko je njihovo delovanje u skladu sa zakonom, da li poštuju predviđene procedure i slično. „Drugi vid kontrole jeste preko finansijskih izveštaja, odnosno kontrola raspolaganja novcem, sa tim što i ovde dosta toga treba da se unapredi jer nacionalni saveti još uvek nisu definisani kao direktni budžetski korisnici, što je, po mom sudu, loše rešenje jer ne utiče pozitivno na transparentnost rada“, dodaje naša sagovornica i ukazuje na još jednu stranu ovog manjinskog „novčića“.

„Treba imati na umu da je nacionalni savet organ manjinske samouprave i preterano direktno mešanje ministarstva u njegov rad se može tumačiti kao nametanje volje, ograničavanje autonomije i slično. Naravno može se reći da se sve navedeno koristi i kao izgovor, jer obema stranama odgovara da svako radi šta hoće i niko se ne buni“, kaže Ksenija Marković.

Ona podseća i da zakonska rešenja o radu nacionalnih saveta predviđaju da je reč o „krovnoj“ organizaciji dotične nacionalne manine i da ima određeni stepen slobode da samostalno donosi odluke.

„Naš model kulturne autonomije je centralistički, i upravo u tom grmu leži zec. Zakon nije predvideo,da građani imaju neke ozbiljniji vid kontrole nad radom nacionalnih saveta, odnosno građani nemaju mogućnost da utiču na proces donošenja odluka. Da zlo bude veće, nemaju ni mogućnost da dovode u pitanje odluke i rad, odnosno da ga raspuste i zatraže nove izbore za nacionalni savet. Da podsetim: odluku o raspisivanju izbora donosi ministarstvo! Na kraju možemo reći da se direktno učešće građana u radu Saveta završava ubacivanjem listića u glasačku kutiju“, navodi Ksenija Marković.

Šta kaže Statut?

Statut Nacionalnog saveta slovačke nacionalne manjine

JAVNOST RADA

Član 51.

Rad Nacionalnog saveta je javan.

Javnost u radu se obezbeđuje:

    1. Sve odluke i akti nacionalnog saveta objavljuju se najkasnije u roku od deset dana od dana stupanja na snagu, odnosno njihovog donošenja, na internet stranici nacionalnog saveta, koja se vodi dvojezično, na srpskom jeziku i na jeziku slovačke nacionalne manjine ili na oglasnoj tabli u poslovnim prostorijama Nacionalnog saveta slovačke nacionalne manjine.

    2. dostavljanjem poziva i materijala za sednice sredstvima javnog informisanja;

    3. omogućavanjem prisustva na sednicama predstavnicima sredstava informisanja i drugim zainteresovanim licima, u skladu sa poslovnikom o radu Nacionalnog saveta.

„Politički gledano, savetima je ostavljen visok stepen autonomije, a bez velike odgovornosti i obaveze polaganja računa za svoj rad, osim kada je reč o trošenju novca“, kaže Jelena Perković.

„Smatram da su  karike u postupku kontrole bilo kakve ’vlasti’ – opozicija, mediji i organizacije civilnog društva, gde računam i razna nezavisna tela. Recimo, imate institucije ombudsmana, sada nadležno ministarstvo, skupštinske odbore, međunarodne organizacije koje se bave monitoringom ljudskih i manjinskih prava, pa čak i savete za međunacionalne odnose koji naravno ništa ne rade. Nažalost, većini građana pa time i pripadnicima  manjinskih zajednica ti mehanizmi nisu poznati i slabo ih koriste kao mogućnost da nešto  reše. S druge strane problemi unutar svakog pojedinačnog nacionalnog saveta su često posledica i ličnih netrpeljivosti i skrivenih stranačkih  animoziteta, i nemaju karakter nekog sistemskog deficita“, dodaje Jelena Perković

Ksenija Marković podseća i na malu izlaznost na izborima za nacionalne savete, čak i kod politički najorganizovanijih zajednica.

„To bi moralo da bude jasan znak za uzbunu i bivšem i budućim rukovodstvima nacionalnih saveta, da nešto u njihovom proteklom radu nije bilo po volji i meri građana. Ovo je jasan pokazatelj da pripadnici nacionalnih manjina ili ne vide svrhu ove institucije, pa se ne muče da izađu na izbore ili su izgubili poverenje u iste. Međutim, vidimo da se politički lideri unutar nacionalnih saveta – čast izuzecima – ne osvrću mnogo na to. Unapređenje transparentnosti rada, odnosno samostalna odluka da se građani uključe u donošenje odluka bi mogla biti dobar strateški potez da se povrati i ovako, rekla bih, vrlo krhko poverenje“, zaključuje Ksenija Marković.

Vladimira Dorčova Valtnerova (naslovna ilustracija: Pixabay)

(članak je nastao u koprodukciji portala Storyteller i VOICE)