Skip to main content

Privreda sad plaća danak nerazumnoj politici Srbije prema EU

27. mar 2020. Analitički članci
7 min čitanja

Autor

Slađana Gluščević. novinarstvom se bavi od 1998. godine. Kao honorarni saradnik radila u dopisništvu lista “Danas” u Novom Sadu i novosadskoj TV produkciji “UrbaNS”, a potom kao novinarka dnevnog lista “Dnevnik”, koji joj je godinama bio matična kuća. Profesionalni dugogodišnji novinarski angažman u štampanim i internet medijima koji je posvetila mahom informisanju o dešavanjima u agraru upotpunila osnivanjem organizacije čiji su članovi eksperti za medije, poljoprivredu i EU fondove – Info centar za ruralni razvoj Agrosmart. Pokrenula, 2015. godine, specijalizovan portal za poljoprivredu Agrosmart. Dobitnica nekoliko novinarskih nagrada.

-Danas, kada je privreda Srbije u ozbiljno teškoj situaciji zbog virusa korona i bez realnih očekivanja da će se brzo oporaviti, vidi se kako nas je skupo koštalo to što dvadeset godina nismo bili u stanju da uđemo u Evropsku uniju i reformišemo društvo, kaže za VOICE koordinator Mreže za poslovnu podršku Dragoljub Rajić.

Navodi da je tražnja za uvoznim proizvodima u Srbiji već pala 42 odsto, a da izvoznici imaju 37,2 odsto manje porudžbina.

-Trenutno su podaci takvi da su 42 odsto opala trebovanja za uvoz, jer su neke grane privrede potpuno stale, sem industrije koja je vezana za osnovne životne namirnice ili uvoza farmaceutskih proizvoda. Ostalo stoji, radnje su zatvorene, ne kupuju se proizvodi koji ne spadaju u osnovne namirnice. U čitavom nizu privrednih grana pad je veliki. S druge strane, i kod izvoznika porudžbine su pale 37,2 odsto. To je pokazala analiza koja je prethodnih dana urađena na uzorku od sedamdesetak kompanija, ali taj uzorak je reprezentativan u ovom momentu – navodi Rajić.

Dragoljub Rajić: Pošto smo vodili politiku “ni tamo ni vamo”, danas nam je privreda u gotovo beznadežnoj situaciji

Sudeći po dosadašnjim potezima države, po njemu privrednici u Srbiji ne mogu očekivati značajniju pomoć za razliku od privrednika u državama EU.

-Sada se vidi koliko je po Srbiju bila loša politika koju smo vodili kada je o EU reč. Nažalost, pošto se nismo opredelili gde ćemo i šta ćemo, pošto smo vodili potpuno nerazumnu politiku “ni tamo ni vamo”, danas nam je privreda u gotovo beznadežnoj situaciji. EU je opredelila dva paketa pomoći, najpre hiljadu a potom još šeststo milijardi evra za svoje članice. Zbog toga, recimo, u Hrvatskoj garantuju 75 odsto plate svima koji su izgubili posao, takođe preuzimaju dobar deo obaveza firmi, i to sve zahvaljujući evropskim fondovima, novcu kojim će Evropa iz tih fondova da im pomogne – naglašava Rajić.

Podseća na to da je Srbiji Evropska unija vodeći i najveći spoljnotrgovinski partner, da njenim članicama najviše izvozimo i od njih uvozimo. Dodaje da nam je EU već odobrila novac, da je dosad najviše davala pa je sigurno da nas ni u ovoj situaciji neće tek tako ostaviti ali je pitanje da li ćemo dobiti dovoljno pomoći. Po njemu, u suprotnom moraćemo da uzimamo kredite od drugih država i da plaćamo kamate po nepovoljnijim uslovima, a taj model nije dobar.

Rajić ukazuje na to da domaće firme čine preko 90 odsto preduzeća u Srbiji, a svaka druga je u velikom problemu. Već pokušavaju da prikupe novac da zaposlenima obezbede zaradu za mart, a u aprilu neće imati ni za to. Kako kaže, nameće se pitanje da li će morati da privremeno zamrznu celu firmu ili da li će ljude morati poslati na neplaćeno, ako ih uopšte zadrže u radnom odnosu.

Prema informacijama koje je VOICE dobio prethodnih dana od sagovornika, privrednika iz različitih branši, moglo bi se reći da nema sektora kojeg nije paralizovala nesigurnost vezana za pandemiju virusa korona. Iako se stiče utisak da neke ovaj udar može zaobići, poput poljoprivrede ili IT sektora – nije tako. Poljoprivrednici s kojima smo razgovarali nisu zabrinuti u vezi s tim kako će obaviti najvažniji posao na njivama – prolećnu setvu, koja je u toku. Za sada imaju dovoljno repromaterijala, dozvoljen im je i rad do 20 časova pod uslovom da su u traktorima. Međutim, plaše se neizvesnosti oko plasmana ratarskih proizvoda, a još veću brigu imaju voćari koji su mahom izvozili u Rusiju i zemlje regiona. Već su na udaru i mali farmeri jer im otkupljivači obaraju cene mleka. Ovih dana od mlekara dobijaju dopise u kojima se navodi da je otkupna cena niža osam dinara po litru, te da će “ukoliko Vlada pooštri postojeće mere, posegnuti za još radikalnijim potezima – još većim smanjenjem cena i prestankom otkupa mleka.

Dopis o snižavanju otkupne cene mleka

Čak i IT sektor oseća negativne efekte virusa korona i verovatno će pretrpeti posledice pada privrednih aktivnosti.

-U početku se očekivalo da IT sektor neće biti jako pogođen jer programeri mogu da rade od kuće. Mi smo uslužni servis ostalim granama, gde se bavimo procesima rada i svakako negativna privredna kretanja utiču na naše poslovanje. Očekujemo još veći pad tražnje za IT uslugama jer firme ne ulaze u investicije, stopiraju i odustaju od razvoja novih sofvtera, aplikacija… – kažu nam sagovornici iz ove branše.

Hitno – oslobađanje doprinosa, plaćanje iznuđene članarine Privrednoj komori…

Jedan od menadžera firme koja se bavi organizacijom poljoprivredne proizvodnje u Sremu Borislav Petrić u razgovoru za VOICE ukazuje na dugogodišnji problem privrednika – plaćanje obavezne članarine Privrednoj komori Srbije (PKS).

-U našoj firmi je 30 radnika. Svakog meseca plaćamo 185.000 dinara obaveznu članarinu PKS, a nikakve koristi od toga nemamo. S obzirom na trenutnu situaciju u kojoj svi teško poslujemo, imamo dve mogućnosti – ili da plaćamo članarinu koja nam je nametnuta mimo naše volje i Ustavom zagarantovanog prava svakoga da ostane izvan udruživanja ili da damo otkaze četvorici zaposlenih – kaže on, uz apel državi da ukine ionako sporno, a obavezno članstvo u Privrednoj komori.

Petrić kaže da bi hitno trebalo da se mala i srednja preduzeća oslobode plaćanja poreza na dohodak, doprinosa i poreza, te da se oslobode naplate komunalnih naknada i ostalih lokalnih poreza.

Direktor novosadskog izvozničkog preduzeća Dejan Serdar takođe ukazuje da su neophodne mere pomoći. U prvom redu, da se uvedu olakšice na poreze i doprinose, a potom i na druge obaveze privatnog sektora prema državi, te da se smanje ili ukinu nefiskalni nameti. To su, kako kaže, instant mere podrške koje privatnici očekuju i koje se moraju preduzeti.

Njegova firma bavi se izvozom prehrambenih proizvoda iz Srbije, uglavnom na tržište Iraka. Kaže da su značajno porasli troškovi transporta, što negativno utiče na konkurentnost naše robe i naših izvozničkih firmi na stranom tržištu.

-Robu i dalje izvozimo ali je transport poskupeo oko 40 odsto, pa je tako kamion do Iraka donedavno išao za 3.600 dolara, a sada je 5.200 evra. Problem je i u tome što je nerealno jak kurs dinara i ne pomaže izvozu već uvozu. NBS time otežava pozicije izvozničkih firmi a sada se situacija dodatno usložnjava. Takođe, prisutne su zabrane i opstrukcije u međunarodnoj trgovini i to se pitanje mora rešiti kako bismo zadržali tržišta i nakon korone. Postojećim restrikcijama u spoljnoj trgovini, nepovoljnim uslovima za transport i eventualnim novim zabranama izgubićemo strane, stalne kupce a zna se koliko je dug i mukotrpan proces vraćanja na nekadašnje pozicije i rafove, uspostavljanje novih partnerskih odnosa – poručuje Serdar.

Ukazuje i na nerealno visoke cene goriva, što takođe poskupljuje našu robu i čini je nekonkurentnom.

Dejan Serdar: Nerealno jak kurs dinara ne pomaže izvozu već uvozu

Dragoljub Rajić smatra da naša država može da se povede nekim merama koje je preduzela EU za pomoć svojoj privredi, a neke nažalost nećemo biti u stanju da primenimo.

-Šta te mere podrazumevaju? Naime, svima koji nemaju mogućnost da na bilo koji način ostvaruju prihode, a tu pre svega spadaju mala i srednja preduzeća, država bi trebalo da na najmanje tri meseca obustavi naplatu poreza i doprinosa na zarade, ako dokažu da su im prihodi pali zbog svega što se dešava, a to se lako može videti u poslovnim knjigama. Kod nekih je pad prihoda 40 do 50 odsto, a u turizmu i ugostiteljstvu je i do 80 odsto. Takođe, sva parafiskalna opterećanja država treba da stavi na led do trenutka kada firme ne budu relaizovale prihode – veli on napominjući da još uvek postoji čitav niz parafiskalnih nameta koje privrednici plaćaju lokalnim samoupravama, njih je 45 do 65 na mesečnom nivou.

Navodeći primer zemalja EU koje su omogućile kašnjenje sa uplatom PDV-a tri meseca Rajić ocenjuje da kod nas to ne bi bilo izvodljivo.

-U mnogim evropskim zemljama omogućeno je kašnjenje s PDV-om, da bi firme koje bi uplaćivale PDV taj novac mogle da usmere ka održavanju likvidnosti, pa da kada taj period prođe, vraćaju dug kroz tekuće poslovanje, u ratama. Ali, kod nas je problem što se država najviše finansira iz PDV-a i akciza i ne verujem da je to moguće – kaže on.

Država još smišlja mere

Pre dva dana predesdnik PKS Marko Čadež izjavio je da će ozbiljan paket mera za pomoć privredi biti donet za desetak dana. Do sada je Narodna banka Srbije usvojila propise o zastoju u odlaganju kredita u naredna tri meseca radi očuvanja finansijske stabilnosti u uslovima mogućih rizika zbog vanredne zdravstvene situacije u zemlji. Drugih konkretnih mera još uvek nema. Ministarstvo privrede uputilo je juče apel privrednim subjektima da pokažu odgovorno ponašanje i solidarnost u situaciji izazvanom pandemijom virusa Kovid 19 koja se odrazila na sve sfere života, a pogotovo na poslovanje privrede. Kako se navodi u apelu, u zajedničkom interesu je očuvanje likvidnosti privrede a veoma je važno da uz očuvanja zaposlenosti privredni subjekti pokažu odgovorno ponašanje u odnosu na privredni sistem u celini.

Međutim, u apelu Ministarstva privrede ne pominje se nijedna mera pomoći, čak ni u najavi ali se kaže da bi zbog primene prinudne naplate veliki broj subjekata mogao da bude blokiran i da bi mogao da ostane bez većeg dela likvidnih sredstava, to jest onemogćen da nastavi sa radom.

-Problem je, naravno, i sa aspekta države. Njoj će pasti prihodi jer privreda ne radi, a s druge strane mora da pomaže privredu. Ne znamo kolike su stvarno naše realne rezerve na koje možemo da računamo. Pošto zvanično ne znamo kolike su rezerve države i dosta toga nije jasno, ne znamo ni kakve su nam mogućnosti i s čim će država da izađe. Za sada su prezentovali kao pomoć zaustavljanje poreskih dugovanja ali to se odnosi na manji broj firmi, kao i odlaganje moratorijuma na kredite, što je dobra mera ali ipak finansijski stručnjaci savetuju svim firmama koje su u stanju da plaćaju kredite da nastave da ih otplaćuju, jer može da se desi da nakon dva-tri meseca kada se uveća rata posle tog moratorijuma, ako se kriza produži, bude još manje narudžbina i još manje posla – poručuje Rajić.

Velike kompanije u Srbiji, pogotovo one koje su povezane sa centralama imaju određene finansijske rezerve ili će iz mera paketa podrške privredi zemljama EU moći da računaju na pomoć. Za sada mala preduzeća nemaju nikakvu pomoć, a ona u Srbiji stvaraju trećinu ukupnog BDP-a i zapošljavaju 44 odsto registrovanih zaposlenih, odnosno 629.000 ljudi.

Slađana Gluščević (VOICE)

Naslovna fotografija: Pixabay 

Istina je: ima nas! Klikni i podrži slobodno novinarstvo!