Skip to main content

Sudska presuda iz Vrbasa – Vojvođani ne moraju plaćati neispravnu pijaću vodu?

11. nov 2019. Istraživanja
4 min čitanja

Autor

Ranka Ivanoska u novinarstvu je od 1999. godine u redakciji novosadskog magazina “Kibic fenster”. Od 2000. godine, angažovana je za lokalne medije Radio Vrbas i TV Bačka, kao i dnevni list Danas. Osnivačica je nezavisnog dvonedeljnika “Vrbaske novine”. Radila je kao novinarka dnevnog izdanja Ringier Axel Springer (Blic, Alo). U izbegavanju cenzure saradnica je VOICE-a i blogerka.

Da li pravda koju je Božidar Caričić iz Ravnog Sela u okolini Vrbasa ostvario pred sudom koji je posle tri godine presudio da kao dužnik ne mora da plati vodu jer ista nije ispravna za piće pripada i ostalim Vojvođanima koji već godinama plaćaju neispravnu česmovaču, pitanje je oko kojeg se razvila žustra debata nakon što je VOICE objavio članak o presudi Osnovnog suda u Vrbasu koju je potvrdio Viši sud u Somboru.

Stanovnici sela vrbaske opštine gotovo su zaboravili na zabranu pokrajinske sanitarne inspekcije iz 2006. godine, ali ih je vest o Caričićevoj presudi podsetila da je česmovača pre 13 godina zabranjena za piće zbog povećanih koncentracija arsena. Većina se i ne seća da je ikada videla negde javno istaknuto to rešenje.

“Smatram da je pre nego što se zapitamo da li treba da plaćamo takvu vodu, pitanje da li treba da je pijemo. Kakva je odgovornost nadležnih koji već godinama ne objavljuju rezultate analiza, ne upozoravaju, ne podsećaju na zabranu. Da se razumemo, ovo nije pitanje plaćanja računa, već zdravlja građana koji tu vodu piju jer neko smatra da im je profit preči od zdravlja”, rekao je za VOICE Jovan Radović, odbornik Lokalne alternative u Skupštini opštine Vrbas.

U Zrenjaninu koji je već više od decenije sinonim za “grad bez vode za piće” prvi se oglasio Građanski preokret koji je ocenio da je sudski epilog iz slučaja JKP Komunalac iz Vrbasa protiv Božidara Caričića  odlična vest, ali da dalja primena ovakvog tumačenja zavisi najviše od hrabrosti sudija pred kojima će se staviti odlučivanje u sličnim sporovima.

Veljko Milić: „Stanovnici Ravnog Sela svakako mogli da upotrebe ovu presudu i izbore se ako ne za pijaću vodu, onda bar da ne plaćaju vodu koja nije za piće“

“Samo obrazloženje presude je jednostavna istina koja se često prenebregava. Vodovod postoji da bi doveo vodu za piće do naših kuća i stanova, a pošto on to ne čini onda nema šta ni da naplaćuje”, kaže za VOICE Dušan Kokot iz zrenjaninskog Građanskog preokreta.

Ubrzo nakon što je VOICE objavio članak o Ravnoselcu koji je dokazao pravo na vodu za piće, u Zrenjaninu su, kaže Kokot, saznali za jednu sličnu presudu koja je zamalo prošla mimo javnosti.

“Koliko smo upoznati, reč je o istovetnom postupku gde je građanin uložio prigovor na plaćanje obaveza i ‘nagrade’ izvršitelju, i presudom je oslobođen tuženog duga. Komunalno preduzeće se u ovom slučaju nije žalilo, tako da je sve završeno pred osnovnim sudom. Međutim, novi računi i dalje pristižu”, rekao je Kokot i dodao da će i ovu presudu izneti u javnost.

“Važno je da što više građana sazna za ovakve presude, jer su ohrabrujuće. Međutim, pojedinačni slučajevi ne znače da će se svi postupci rešavati u njihovu korist”, kažu u Građanskom preokretu.

Caričiću pokušali da isključe vodu?

Jelena Tijanić, advokatica koja je zastupala Božidara Caričića kaže da su njenom klijentu prošle sedmice radnici JKP Komunalac pokušali da isključe vodu. “On je zasada uspeo da ih onemogući jer im nije dozvolio pristup u dvorište. Verujem da je posredi bio samo pokušaj da se značaj presude koja je doneta umanji”, rekla je Tijanić za VOICE.

Da je pred Vojvođanima koji plaćaju neispravnu česmovaču svojevrstan izazov da Caričićeva pobeda pred sudom postane uzor ujednačene sudske prakse slaže se i advokat Veljko Milić iz novosadske kancelarije Beljanski.

“Sudska praksa u domaćem pravosuđu nije izvor prava, ali postoji težnja da se u sličnim sporovima donose iste presude. Imajuću ovo u vidu, smatram da bi stanovnici Ravnog Sela svakako mogli da upotrebe ovu presudu i izbore se ako ne za pijaću vodu, onda bar da ne plaćaju vodu koja nije za piće. Pored stanovnika Ravnog Sela, ovu presudu bi mogli da koriste i stanovnici drugih mesta u kojima voda nije za piće, uz oprez da sudovi ne moraju nužno doneti istu odluku”, kaže za VOICE Veljko Milić.

Da podsetimo, kako je VOICE već pisao, Božidar Caričić iz Ravnog Sela je umesto da pod pretnjom izvršenja plati dug za vodu od manje od 3.000 dinara odlučio da pred sudom potraži odgovor koji stanovnike sela iz okoline Vrbasa tišti već više od decenije: da li i koliko košta voda iz slavine, ukoliko nije ispravna za piće. Epilog trogodišnjeg spora “male vrednosti” je presuda Osnovnog suda u Vrbasu potvrđena pred Višim sudom u Somboru kojom je ovaj Ravnoselac oslobođen potraživanja JKP Komunalac iz Vrbasa, uz obrazloženje da tužilac iz dokazanih činjenica građanima u ovom selu nije “isporučivao vodu za piće”, te da nema pravo da takvu uslugu naplaćuje. Inače, kako je VOICE pisao 2015. godine, Ravno Selo je jedno od pet sela vrbaske opštine u kojima je snazi već zaboravljeno rešenje pokrajinske sanitarne inspekcije staro više od 13 godina po kome “voda nije za piće” zbog povećanih koncentracija arsena.

Zabrana vode za piće u pet sela vrbaske opštine iz 2006. godine bila je na snazi i 2015. godine kada to potvrđeno iz pokrajinske sanitarne inspekcije VOICE-u.

Ranka Ivanoska (VOICE)