Skip to main content

Fruška gora gori, a uprava ne sprovodi planiranu protivpožarnu zaštitu

14. maj 2020. Istraživanja
8 min čitanja

Autor

Marija Grbić je diplomirala novinarstvo na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu 2018. godine kao najbolji student generacije Odseka za medijske studije. Trenutno studira master studija komunikologije na istom fakultetu. U dosadašnjoj profesionalnoj karijeri radila je za Radio 021, Novosadski reporter i Novu ekonomiju. Na festivalu "On the record" 2017. godine osvojila je nagradu za radijski prilog "Surogat materinstvo", dok je iste godine dobila nagradu i za radijsku reportažu o nomadskom životu Roma "Sa šatorima pokraj srećnih puteva" na festivalu Interfer. Dobitnica je specijalne nagrade Univerziteta u Novom Sadu za rad "Branislav Nušić - paradigma vrednog žurnaliste i kulturnog radnika".

 Ove godine Javno preduzeće Nacionalni park Fruška gora nije izvršilo održavanje protivpožarnih pruga i puteva u količinama koje su planirane u Programu poslovanja preduzeća za 2020. godinu, iako su mediji u poslednjim mesecima izveštavali o brojnim požarima na toj vojvođanskoj planini, pokazuje istraživanje VOICE-a.

Na poslovima održavanja urađeno je devet puta manje protivpožarnih pruga i skoro tri puta manje protivpožarnih puteva nego što je planirano. Poredeći poslednje četiri godine, ove godine je na održavanju protivpožarne zaštite urađeno najmanje.

VOICE je analizom javnih nabavki u poslednje četiri godine utvrdio i da su pojedine firme sa kojima je NP Fruška gora sklapao ugovore imale monopol nad određenim poslovima.

Početkom aprila na Fruškoj gori kod mesta Čerević i Rakovac izbilo je nekoliko požara na livadama oko šuma. Iz ovog nacionalnog parka saopštili su da su uzrok jednog od njih građani koji su na određenim predelima pekli roštilj. Međutim, naši sagovornici iz ekoloških pokreta kažu da uzrok učestalih požara početkom aprila ove godine na Fruškoj gori nisu roštiljdžije i da je reč o „spinovanju kako bi se svalila krivica na nedisciplinovane građane“ dok je trajalo vanredno stanje. Oni „na osnovu dugogodišnjeg praćenja ovog problema“ kažu da je reč zapravo o lokalnom stanovništvu koje godinama pali livadsko-stepske delove misleći da će nakon toga izrasti bujnija trava.

„Spinovale su se informacije da se krivica prebaci na navodno nedisciplinovane građane u vanrednom stanju. Koliko ja znam, nikada roštiljanje nije bio uzrok požara toliko velikih razmera. Naša saznanja kažu da su u pitanju ljudi koji napasaju stada i da je zapravo u pitanju jedna zabluda tih ljudi da će trava biti bujnija ukoliko je opožare“, kaže Dragana Arsić iz pokreta „Odbranimo šume Fruške gore“.

Ona dodaje da su za ovaj problem odgovorni Policijska uprava Beočin, koja bi trebalo da sankcioniše počinioce, kao i Nacionalni park Fruška gora koja bi trebalo da edukuje lokalno stanovništvo da „paljenje livada nikako ne može obogatiti vegetaciju“.

Dragana Arsić: Lokalno stanovništvo pali vegetaciju, a ne roštiljdžije (foto: lična arhiva)

„Ali je pitanje volje Nacionalnog parka Fruška gora i beočinske policije koliko će biti dosledni u tome da izvrše istragu do kraja i sankcionišu počinioce“, navodi Dragana Arsić.

Da uzrok nisu bile nedisciplinovane roštiljdžije, smatra i Nikola Arežina iz udruženja „Fruškać“. On je saglasan sa Draganom Arsić u pogledu neophodnosti edukacije lokalnog stanovništva, ali kaže da se „ljudima na selu niko ne bavi“.

„Svake godine vikendaši, a i lokalno stanovništvo pali strnjiku. Priča o roštiljanju je izmišljotina. Ko hoće da roštilja, ide na Partizanski put, a ne na Dumbovo gde je ovih dana izbio požar. To je neko ko živi tamo ili ima vikendicu. Niko ih ne kažnjava, niko ne edukuje. Ljudima na selu se niko ne bavi“, navodi Arežina.

Protivpožarna zaštita ove godine samo u Erdeviku

Osim ljudskog faktora koji se često spominje kao uzrok požara, postavlja se pitanje šta je i koliko uprava Nacionalnog parka Fruška gora uradila na protivpožarnoj zaštiti.

Naime, ovo javno preduzeće svake godine raspisuje tender za javnu nabavku „Usluge na gajenju šuma“ u kojem, između ostalog, zahteva izgradnju ili održavanje protivpožarnih puteva i pruga. Protivpožarne pruge predstavljaju delove površine, često na sastavu livade i šume, a njihovo održavanje podrazumeva periodično uklanjanje zapaljive vegetacije na toj površini. One ne sprečavaju izbijanje požara, ali usporavaju njegovo širenje. Protivpožarni putevi su delovi koji se uspostavljaju kako bi vatrogasna vozila mogla brže i lakše da priđu požaru.

Prema Programu poslovanja preduzeća za 2020. godinu planirano je 27,54 hektara protivpožarnih pruga, a pregledom konkursne dokumentacije iz ovogodišnje javne nabavke vidi se da je zahtevano održavanje samo 3,24 hektara. U pomenutom programu predviđeno je i održavanje 30,99 kilometara protivpožarnih puteva, a u javnoj nabavci se vidi da je naručilac zahtevao samo 11,2 kilometara. U ovogodišnjem Programu poslovanja planirana je i izgradnja dva kilometra protivpožarnog puta, ali se to javnom nabavkom nije zahtevalo.

Javne nabavke koje podrazumevaju i protivpožarnu zaštitu podeljene su po partijama koje odgovaraju mestima na Fruškoj gori – Sremska Kamenica, Beočin, Ležimir, Vrdnik i Erdevik.

Po javnoj nabavci iz 2017. godine, vidi se da je, zbirno na svim partijama, zahtevano održavanje 18,78 hektara protivpožarnih pruga. Naredne godine planirano je održavanje 9,19 hektara. Prošle godine je zahtevano ukupno 18,83 hektara, a ove godine održavanje samo 3,24 hektara protivpožarnih pruga.

Ista situacija je i sa putevima. Po tenderu iz 2017. godine planirano je održavanje 43,19 kilometara protivpožarnih puteva zbirno u svim partijama. Naredne 2018. godine predviđeno je održavanje ukupno 14,99 kilometara puteva. Prošle godine planirano je ukupno 34,19 kilometara, a ove godine održavanje samo 11,2 kilometara puta.

Ove godine održavanje pruga i puteva planirano je zapravo samo u partiji Erdevik, dok u ostalim mestima ova vrsta protivpožarna zaštite nije zahtevana u konkursnoj dokumentaciji javne nabavke.

Slobodan Milanović: Protivpožarne pruge smanjuju štetu od požara (foto: lična arhiva)

Profesor Šumarskog fakulteta Univerziteta u Beogradu Slobodan Milanović kaže da se protivpožarne pruge uspostavljaju ukoliko je reč o većim kompleksima četinara. Iako je Fruška gora pretežno listopadna, u određenim delovima ima veštački zasađenih četinarskih kultura.

„Ukoliko je površina u kompleksu četinara veća, onda ima smisla postavljati protivpožarne pruge i održavati ih po potrebi, odnosno uklanjati vegetaciju u slučaju naknadno probijenih protivpožarnih pruga, kako bi se smanjile štete ukoliko dođe do požara“, kaže profesor Milanović.

On dodaje da u Srbiji postoje dva perioda u godini kada se učestalije dešavaju požari i pre njih je neophodno uspostaviti protivpožarnu zaštitu.

„Prvi počinje krajem zime, najčešće tokom marta i početkom aprila, a pre pojave nove vegetacije. Drugi period sa pojačanom požarnom aktivnošću imamo od sredine jula pa do kraja avgusta, a poslednjih godina se beleži produženje požarne sezone tokom septembra i oktobra,  kao posledica sve naglašenijih klimatskih promena. Protivpožarne pruge bi trebalo da budu u funkciji pre početka oba perioda sa pojačanom požarnom aktivnošću“, rekao je Milanović.

U požarima stradale retke biljke i životinje

Nikola Stojnić iz Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode za VOICE kaže da je za preciznu procenu štete neophodno vreme, ali da je za sada utvrđeno da su stradala zaštićena stepska i šumo-stepska područja, koja su stanište određenih retkih biljnih i životinjskih vrsta.

„Narušen je površinski sloj zemljišta i usporen razvoj vegetacije. To je pogotovo opasno, imajući u vidu da su se požari desili početkom aprila, kada je vegetacija već značajno odmakla. Sve to što je izlistalo, procvetalo ili čak plodonosilo, sada je spaljeno. Za procene štete potrebno je malo više vremena, ali ono što do sada znamo je da su spaljeni brojni primerci retke i zaštićene biljne vrste, sase Pulsatilla vulgaris“, rekao je Stojnić.

On dodaje da su pokretljive životinje uspele da se sklone, ali da su uništena njihova staništa i da je „pitanje kako će ih koristiti ove sezone“.

„Pauci, slabije pokretljivi insekti, larve, puževi i gmizavci su značajnije stradali. Bolje procene ćemo imati nešto kasnije, otprilike do kraja maja. Na osnovu
dosadašnjih terenskih procena možemo tvrditi da su stradali primerci retke i ugrožene vrste, kratkonogog guštera Ablepharus kitaibelii”, kaže Stojnić.

Propusti u sprovođenju nabavki koje uključuju i protivpožarnu zaštitu

Analizom javnih nabavki na poslovima „gajenja šuma“ koje obuhvataju i protivpožarnu zaštitu, a koje su sprovedene u poslednje četiri godine, VOICE je utvrdio nekoliko nepravilnosti i nejasnoća.

Javna nabavka „Usluge na gajenje šuma“ 2017. godine sprovedena je putem pregovaračkog postupka kada naručilac ne raspisuje javni poziv, nego pozive direktno šalje preduzećima kojima on želi. Za svaki pregovarački postupak neophodno je mišljenje Uprave za javne nabavke o opravdanosti pregovaračkog postupka, ali na Portalu javnih nabavki ne postoji mišljenje za opravdanost ovog pregovaračkog postupka koji je sproveo NP Fruška gora.

Te godine jedna od firmi koja je dobila posao na „gajenju šuma“ bio je „SZR Beton komerc“ koji je u Agenciji za privredne registre (APR) registrovan za delatnost rušenja objekata na adresi Dunavska BB. Po podacima agencije, „SZR Beton komerc“ prestao je sa radom još 2006. godine. Na istoj adresi u Beočinu za delatnost seče šuma bila je registrovana firma „Nikola Stjepanović PR ostali završni radovi gajenja šuma i šumske aktivnosti Beton komerc“. Podaci sa APR-a pokazuju da je firma Nikole Stjepanovića postojala te 2017. godine, ali nije jasno zašto u zaključenim ugovorima nije ona navedena, nego preduzeće „SZR Beton komerc“ koje već 14 godina ne radi. S obzirom na to da su učesnici u nadmetanju tendera obično u obavezi da dostave i rešenja o registraciji svojih firmi u APR-u, može se zaključiti da je reč i o propustu komisije zadužene za ovu javnu nabavku.

Nikola Arežina: Priča o roštiljanju je izmišljotina (foto: N1)

Skoro sve ugovore na gajenju šuma u okvirnom sporazumu 2018. godine dobila je novosadska firma „Green planet 021. Ukupna vrednost tih sklopljenih ugovora bila je 19.217.831 dinara bez PDV-a. Pregledom konkursne dokumentacije za ovu javnu nabavku vidi se da je naručilac zahtevao između sedam i osam radnika, u zavisnosti od partije, a „Green planet 021“ je 2018. godine prema podacima APR-a imao jednog zaposlenog radnika.

Poslove na svim partijama na gajenju šuma i 2019. i 2020. godine dobila je beočinska firma „Bonik team“. I tih godina je javna nabavka sprovedena u obliku okvirnog sporazuma, a naručilac je zahtevao da posao bude sklopljen samo sa jednim ponuđačem. Ukupna vrednost svih zaključenih ugovora sa ovom firmom 2019. godine bila je 17.889.960 dinara bez PDV-a. Ove godine, zbirna vrednost ugovora koje je dobio „Bonik team“ bila je 13.049.305 dinara bez PDV, a procenjena vrednost okvirnog sporazuma bila je šest miliona viša.

Primetno je i da je 2019. godine naručilac tražio 28 radnika za poslove gajenja šume, a Bonik team je te godine po podacima APR-a imao samo četiri zaposlena.

Beočinska firma „Mil-gradnja-1991“ apsulutni favorit NP Fruška gora

Pretragom ostalih javnih nabavki koje je Nacionalni park Fruška gora sproveo u protekle četiri godine, VOICE je došao do podataka da neke firme nad određenim poslovima u ovom javnom preduzeću imaju monopol.

Tako se vidi da je sve poslove na izgradnji i održavanju šumskih puteva 2017, 2018. i 2019. godine dobila pomenuta beočinska firma „Nikola Stjepanović PR ostali završni radovi gajenja šuma i šumske aktivnosti Beton komerc“, odnosno „Mil-gradnja 1991“ jer je na osnovu odluke vlasnika Nikole Stjepanovića 2018. godine „Beton komerc“ „usled promene pravne forme“ nastavio da obavlja istu delatnost i na istoj adresi u formi privrednog društva „Mil-gradnja 1991“.

Javnu nabavku „Radovi na održavanju mekih i tvrdih šumskih puteva i postavljanje rampi” 2017. godine dobila je ova beočinska firma, tada još uvek pod imenom „Beton komerc“, sa podizvođačem LTS „Aladin“ koji je imao 30 odsto ukupne vrednosti tendera. Zbirna vrednost ugovora za sve partije ove javne nabavke bila je 995.700 dinara bez PDV-a.

Iste godine firma Nikole Stjepanovića dobila je i posao na izgradnji šumskog puta Vorovo-Drenje u vrednosti od 10.496.809 dinara bez PDV-a.

Ova beočinska firma dobila je poslove na izgradnji puteva i 2018. godine. Sa Nacionalnim parkom Fruška gora zaključila je ugovor na izgradnji šumskog puta Paragovo sa podizvođačem DOO „Frutex“ Banoštor, koji je imao 49 odsto udela. Vrednost ove javne nabavke bila je 14.538.707 dinara bez PDV-a.

Takođe, 2018. godine dobila je posao izgradnje puta Janok vredan 15. 743.503 dinara bez PDV-a sa firmom „Frutex“ koja je imala 49 odsto udela u poslu.

(foto: Pexels)

Prošle godine, „Beton komerc“, odnosno „Mil-gradnja-1991“, od NP Fruška gora dobila je više od 40 miliona dinara na poslovima izgradnje i održavanje puteva. Na poslovima izgradnje tvrdih šumskih puteva u Beočinu dobili su 18.193.920,33 dinara bez PDV-a. Radovi na izgradnji šumskih puteva u Erdeviku bili su „teški“ 9.202.130 dinara bez PDV-a. Firma Nikole Stjepanovića je 2019. godine u zajedničkoj ponudi sa preduzećem „Vojvodina put-Bačka put“ AD Novi Sad dobila posao vredan 10.999.576 dinara bez PDV-a na izgradnji tvrdih šumskih puteva u Sremskoj Kamenici. U okviru nabavke „Održavanje mekih i tvrdih šumskih puteva“ „Mil-gradnja-1991“ prihodovala je 1.442.200 dinara bez PDV-a i još 240.000 dinara bez PDV-a na radovima održavanja šumskih puteva.

„Mil-gradnja-1991“ dominantna i na poslovima seče stabala

Beočinska firma „Mil-gradnja-1991“ dominantan je dobitnik poslova i u javnoj nabavci „Usluge na unapređenju šuma“ koja podrazumeva usluge seče, iznosa i slaganja, dovoza i utovara drvnih sortimenata. Za tri godine ovo preduzeće je sarađujući sa NP Fruška gora profitiralo više od 170 miliona dinara na poslovima u okviru javne nabavke „unapređenje šuma“.

Od 55 zaključenih ugovora u okvirnom sporazumu u javnoj nabavci „Usluge na unapređenju šuma“ 2018. godine, „Mil-gradnja-1991“ pobednik je u 29. Ukupna vrednost tih ugovora je 59.688.605 miliona dinara bez PDV-a.

Nacionalni park Fruška gora je 2019. godine u pozivu za sklapanje okvirnog sporazuma naznačio da posao na unapređenju šuma sklapa sa jednim ponuđačem. Sve ugovore te godine u okviru ove javne nabavke dobila je firma Nikole Stjepanovića i tako dobila 89.170.722 dinara bez PDV-a.

Ova beočinska firma profitirala je i 2020. godine na poslovima unapređenja šuma, kada je od 28 zaključenih ugovora u okviru okvirnog sporazuma pobedila u čak njih 17. Ukupna vrednost tih ugovora je 24.488.848 dinara bez PDV-a.

Marija Grbić (VOICE) 

Istina je: ima nas! Klikni i podrži slobodno novinarstvo!