Skip to main content

Nije svaka vredna Slovakinja nečija kućna pomoćnica i ne zove se Zuska

02. avg 2020. Fact-checking
6 min čitanja

Autor

Darko Šper, urednik u Centralnom desku Radio televizije Vojvodina (pre toga dve godine urednik Web portala RTV). U Novinskoj agenciji Beta radio je od 2001. do 2013. godine. Kao novinar radi od 1995. godine u Radiju Zrenjanin. Radio je kao novinar-dopisnik u Dnevnom listu "Blic" (1997); Dnevnom listu „Glas Javnosti“ (1997-1999); Radiju B92 (1997-1999); Građanskom listu (2001- 2005); Radiju „Kojot“ (2001 - 2005); ANEMu (2001 - 2005); i Super televiziji (2006 - 2009). Povremeno, od sredine 2005. godine, sarađivao je sa Balkanskom istraživačkom mrežom novinara (Balkan Investigative Reporting Network - www.balkaninsight.com) izveštavajući iz Vojvodine. Tokom 2008. godine učestvovao je sa još nekoliko kolega iz Srbije u zajedničkom projektu NUNS-ovog Centra za istraživačko novinarstvo i u tom periodu objavio tekst o korupciji u pravosuđu Srbije. Dobitnik nagrade za istraživačko novinarstvo u okviru projekta Nezavisnog društva novinara Vojvodine (NDNV) "Mediji i lokalne samouprave". Kao novinar Vojvođanskog istraživačko-analitičkog centra jedan od dobitnika Nagrade Evropske unije za istraživačko novinarstvo u Srbiji za 2015. godinu.

Radio-televizija Vojvodine u svom jutarnjem programu emitovala je 24. jula prilog iz Stare Pazove koji govori o dve preduzetnice iz te opštine koje se bave kućnim poslovima, najviše spremanjem stanova i peglanjem veša. Osim što su na uvredljiv način predstavili pripadnice slovačke zajednice u Srbiji, novinari RTV-a snimili su prilog koji obiluje ponižavajućim stereotipima, ali i netačnostima.

RTV je istog dana objavio pa povukao vest sa svog zvaničnog portala, dok je prilog sa Jutjub kanala uklonjen 29. juna. Nije poznat razlog za što je to učinjeno, ali se pretpostavlja da je zbog velikog broja negativnih komentara koji su se ovih dana pojavili na društvenoj mreži Fejsbuk.

Naime, voditeljke emisije saopštile su gledaocima da se prilog odnosi „na vredne Slovakinje koje pojmu kućne pomoćnice već gotovo pola veka daju viši smisao, a čije usluge mnoge beogradske porodice koriste već više generacija“. 

„Najčešće ih zovu Zuske, a u pitanju su žene koje decenijama bedinuju i dadiljaju u velikim gradovima. Ima li zuski i u Staroj Pazovi? Mogu li se angažovati zuske iz Stare Pazove i na koji način“, upitala je jedna od voditeljki novinara Slobodana Stankovića iz Stare Pazove koji joj je odgovorio potvrdno.

Javni servis koji širi predrasude

Definicija „Zuski“ nigde se ne može pronaći. U novinarskim tekstovima često se može pročitati da ih tako decenijama zovu u Beogradu „jer se svaka druga žena u Padini i Kovačici zove Zuzana“, a upravo iz tih mesta žene najčešće odlaze da spremaju domove po prestonici. Sagovornice VOICE-a smatraju da je u pitanju opasna generalizacija i poistovećivanje pripadnica jedne etničke zajednice sa poslom spremačice.

„U pitanju je vrlo problematičan prilog, po više osnova, prevashodno s rodnog i etničkog aspekta. To je nedopustivo za bilo koji medij, a pogotovo za javni servis. Dužnost javnog servisa jeste da pokrene problem kućnog rada, plaćenog i neplaćenog, jednako nevrednovanog i podrazumevanog kao ženski, ali bez širenja predrasuda i mizoginičnih stavova“, kaže za VOICE Smiljana Milinkov, docentkinja na Odseku za medijske studije Filozofskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu.

Smiljana Milinkov: „Nedopustivo za bilo koji medij, a pogotovo za javni servis“ (foto: N1)

Glavna i odgovorna urednica dvojezičnog portala Storyteller Vladimira Dorčova Valtnerova ističe kao dobru stvar da se u medijskom prostoru nađe mesta za teme, kao što su žene i njihovi dodatni poslovi za preživljavanje, odnosno kada se u medijima priča o pripadnicama/pripadnicima nacionalnih manjina. Međutim, za nju je zastrašujuće što po pravilu dođe do „cementiranja“ stereotipa o njima i spajanja tema koje apsolutno nemaju veze jedna sa drugom (nacionalna pripadnost i posao kućne pomoćnice).

Iz Padine sam, radim u Beogradu, ali nisam Zuska!

Uvreženo stereotipno mišljenje da su sve Slovakinje koje obavljaju kućne poslove „zuske“ izuzetno vređa i njih same. O tome govore komentari ispod gotovo svih tekstova koji su na ovu temu objavljeni u Srbiji poslednjih godina. Jedan od komentara osvanuo je nakon posete tadašnjeg predsednika Vlade Srbije Aleksandra Vučića Kovačici, gde se sastao i sa, kako su mediji i tada preneli, „Zuskama“. 

„Ja sam iz Padine, isto idem u Beograd da radim i nisam Zuska. I ne znam koji je to cilj ili povod da se Padina i Kovačica već dva meseca povlače po novinama i televiziji. Kao da je to neko veliko dostignuće za nas Slovakinje da budemo sluge. Ja imam ekonomsku školu, nema posla u ovoj državi za mene, neću da prosim i idem da radim, a svi nas predstavljate kao poštene i vredne sluge“, napisala je Katarina iz Padine.

Ravnodušni nisu ostali ni korisnici Fejsbuka nakon što su videli prilog sa RTV-a. Uz ocenu da medijsku kuću koja se hvali svojom multietničnošću u programu treba da bude sramota što objavljuje ovakve priloge poručili su da neko ko ima Slovačku redakciju treba da zna da su ime „Zuska“ izmislili „beogradski snobovi“ kojima je bilo teško da zapamte imena ženama koje su im spremale pa su ih sve nazivali „zuskama“.

“Dosta sa ismevanjem poštenog rada slovačke žene, dosta sa nazivanjem svih Slovakinja „Zuskama“, dosta sa prebrojavanjem sukanja u slovačkoj ženskoj nošnji, dosta sa gledanjem na Slovakinje kao na priglupu, potupu i zaostalu radnu snagu. Ako kakav-takav obraz ima urednik RTV koji je ovu gnusnu nazovi-reportažu pustio u etar, bilo bi pristojno da se ’Zuskama i Zuscima’ izvini”, samo je jedan od komentara na ovoj društvenoj mreži.

U spornom prilogu kojeg se RTV sa zakašnjenjem postideo, novinar Slobodan Stanković kazao je da „po svemu sudeći zuski svakako ima u ovom delu Srema“, te da je njegova koleginica „razgovarala sa dve Zuske, tj. dve Ane koje se bave ovim poslom“.

„Interesantno je reći da jedna Zuska može da provede u kontinuitetu devet sati peglajući. To je samo jedna od stvari koje smo mogli saznati u razgovoru sa njima, a evo šta još interesantno donose zuske iz Stare Pazove“, kazao je još novinar RTV-a, ne tepnuvši.

Međutim, već iz prve rečenice koju je izgovorila Ana Šago iz Stare Pazove, za koju novinarka kaže da joj kao domaćici nije lako kada svakog dana mora da ispegla kamaru veša, saznajemo da je ona ustvari privatna preduzetnica i da je poslom kojim se bavi htela da postane svoj gazda.

Ana Šago govori i o tome da je preduzetništvom počela da se bavi nakon kursa masaže, kada je dala otkaz u firmi u kojoj je do tada radila, dok je peglanjem počela da se bavi kasnije u nedostatku kućnog budžeta. „Maksimum mi je devet sati. Neko bi rekao da je to previše, ali uz neke pauzice može se to. To nije ništa strašno“, rekla je sagovornica RTV-a.

…a voditelji i novinari se kikoću i sprdaju

Tu je i priča o još jednoj, kako su je na RTV-u predstavili, „Zuski“, Ani Horvat iz Stare Pazove koja je nakon 25 godina rada u trgovini ostala bez posla, a pre 15 godina započela je sa prijom da održava stanove. Trenutno održava stanove u desetak beogradskih domaćinstava, pretežno kod žena koje nemaju vremena za kućne poslove zbog poslovnih obaveza.

„Eto prilike da, ako vam je potrebna Zuska i ako ne možete da peglate devet sati u kontinuitetu, da ih angažujete“, rekao je još novinar Slobodan Stanković, takođe ne trepnuvši. No, to nije sve! Jedna od voditeljki pitala ga je da li postoje i „muške zuske“ i da li bi se oni zvali „Zusci“, na šta je Stanković uz osmeh odgovorio „da nije istražio, ali bi to mogla biti tema za naredni period“.

Vladimira Dorčova Valtnerova: Nedopustivo za bilo koji medij, a pogotovo za javni servis

Prema rečima Smiljane Milinkov, nedopustivo je svesti žensko preduzetništvo na posao kućnih  pomoćnica i predstaviti to kao izazovnu profesiju.

„Reč je o vrlo zahtevnim fizičkim poslovima koji su prilično potplaćeni, bez rešenog zdravstveno-socijalnog statusa, te o poslovima koji se obavljaju kada ne postoji alternativa. Ukoliko se posmatra iz patrijarhalnog okvira, što je sebi dopustio pokrajinski javni servis, čini se da su kućni poslovi svim ženama preporučeni izbor, a ukoliko im se baš ne mile, tu su zuske“, upozorila je ona.

Vladimira Dorčova Valtnerova kaže da ne razume takav novinarski pristup i stereotipno izveštavanje o manjinskim zajednicama, u ovom slučaju pripadnicama slovačke zajednice, u kojem se implicitno neguje mit „da su one poslušne, ćutljive, pokorne, baš kao što se stalno u kontekstu manjinskih nacionalnih grupa plasiraju nošnje i folkor“.

„Super je što su u novinarskom fokusu žene koje rade kao kućne pomoćnice, i one su zaslužile da budu na TV-u. Naravno da treba da se prave priče o njima. Ali zašto, pobogu, da se hiljadu puta kaže Zuska, zašto da se naglašava da su to pripadnice jedne nacionalne zajednice, zašto se novinarke/voditeljke i novinar kikoću i sprdaju“, pita se urednica portala Storyteller i preporučuje RTV-u da snimi neki prilog o tome kako i žene i muškarci često rade na crno i nemaju rešeno zdravstveno osiguranje.

Novinarka iz Kovačice, mesta odakle su navodno potekle „zuske“, čije ime je poznato redakciji, kaže za VOICE da je nakon odgledanog priloga na RTV-u „zgrožena, uvređena i zaprepašćena“, pre svega zato što ovaj prilog gleda na pokrajinskom javnom medijskom servisu koji ima i Redakciju na slovačkom jeziku koja nikada sebi ne bi dopustila da emituje ovakav prilog.

„Ako bi još jednom u prilogu čula ime Zuska, dobila bih infarkt. Pa da li se mi godinama borimo protiv ovih ponižavajućih stereotipa, gde je svaka Slovakinja dobra, pokorna, vredna, PONIZNA zuska, da bi posle svega na televiziji koja treba da bude sinonim za diverzitet čula i videla ovo“, upozorava sagovornica VOICE-a.

Uz ocenu da je kao Slovakinju ova priča duboko uvredila, poručuje samo jedno: Niti je svaka Slovakinja Zuska, niti su sve vredne čistačice prestoničkih stanova!

Darko Šper (VOICE)