Skip to main content

Mladi o tržištu rada: Za dobijanje posla članstvo u stranci važnije od obrazovanja

19. mar 2022. Analitički članci
5 min čitanja

Samo 11 odsto mladih ne planira da ode iz Srbije

Stupanje na tržište rada svakako je veliki korak u životu mlade osobe. Ipak, petinu nezaposlenih u Srbiji, prema izveštaju Nacionalne službe za zapošljavanje iz 2021. godine čine mladi. Postavljanje previsokih zahteva od strane poslodavaca, neplaćene prakse, kao i preveliki obim posla koji poslodavci nameću mladim radnicima, stavlja mlade u Srbiji u vrlo nepovoljan socio-ekonomski položaj.

Apsolventkinja sociologije i ekonomije Teodora Petković navodi da je jedan od osnovnih problema upravo to što poslodavci traže mlade koji već iza sebe imaju nekoliko godina radnog iskustva, što je zahtev koji malo njih može da ispuni.

“Jako puno konkursa i oglasa za posao traži i po nekoliko godina iskustva na istim ili sličnim pozicijama, i poslodavci traže već formiranog profesionalca da se pridruži njihovoj kompaniji. Ovaj zahtev nije sporan, ali neko ko ima već nekoliko godina profesionalnog iskustva iza sebe, nije početnik i ne želi da radi na početničkoj poziciji”, navodi Teodora Petković u izjavi za VOICE.

Programska menadžerka Krovne organizacije mladih Srbije (KOMS) Milica Borjanić kaže da mladi koji stupe u radni odnos često nisu pravno zaštićeni.

“Kada i dobiju zaposlenje, reč je o najnižim pozicijama i različitim oblicima ugovornih odnosa koji ne podrazumevaju Ugovor o radu i samim tim ne štite prava zaposlenih mladih lica na adekvatan način”, naglasila je Borjanić.

Takođe, iskustvo Teodore Petković govori u prilog tome da poslodavci često zloupotrebljavaju mlade i njihova radnička prava.

Teodora Petković (Foto: lična arhiva)

“Ja sam bila u procesu selekcije za posao gde mi je otvoreno rečeno da je moje radno vreme osam i po sati zbog pauze, i da godinu dana nemam pravo na godišnji odmor, koji je inače dve nedelje godišnje. Takođe sam bila u situaciji da su zadaci koje sam radila u okviru procesa selekcije za drugi posao bili iskorišćeni na društvenim mrežama te kompanije, naravno bez dozvole i bez ikakve kompenzacije”, navodi Teodora Petković.

POLITIČKE VEZE

Psihoterapeut Stefan Mitrović Jokanović objašnjava vezu između zaposlenosti i mentalnog zdravlja.

“Kroz zaposlenje imamo priliku da našem životu damo smisao. Naravno, posao nam obezbeđuje finansije što bi u nekom idealnom slučaju trebalo da nam omogući barem dostojanstven život. Sa dovoljno finansija možemo da namirimo dosta naših osnovnih, ali i viših potreba, što je preduslov za psihičku dobrobit”, navodi Stefan Mitrović Jokanović.

Kancelarija UNICEF-a u Srbiji pokrenula je program „Unapređenje zapošljivosti mladih kroz radne prakse” u saradnji sa Nacionalnom službom za zapošljavanje i Ministarstvom za rad, boračka i socijalna pitanja sa ciljem podrške mladima u koji su u potrazi za random praksom.

Osim nedovoljno mogućnosti za obavljanje prakse, nedostatka potrebnog obrazovanja i sličnog, određeni broj mladih naveo je i “da je najveća prepreka stranačko opredeljenje, odnosno političke veze”, što potvrđuje nalaze Alterantivnog izveštaja o položaju mladih koji je sačinio KOMS, u kom se navodi da mladi “veruju da su za dobijanje posla najvažnija lična i porodična poznanstva i kontakti, kao i članstvo i aktivizam u političkoj partiji, a tek zatim adekvatno formalno ili neformalno obrazovanje”.

Takođe, u analizi U-Report-a, stoji da 80% mladih nije upoznato sa uslugama podrške koje nudi Nacionalna služba za zapošljavanje, koja do sad se nije odgovorila na molbu za izjavu koja je upućena od strane portala VOICE ovim povodom.

Marko Ristić ispred UNICEF-a u Srbiji navodi da je analiza “Radne prakse i veštine za veću zapošljivost”, koju je provela ova organizacija među mladima pokazala da čak 68% mladih nije imalo priliku da obavi radnu praksu, te da je namera ovog programa, ali i ostalih aktivnosti “uključivanje mladih koji su marginalizovaniji i mladih koji pripadaju ranjivim grupacijama i kategorijama društva”.

Ipak, VOICE je od UNICEF-a dobio informaciju da je “minimalni predviđeni neto iznos 20.000 dinara.”, što nameće pitanje vrednovanja rada mladih, naročito ako se naglašava briga o marginalizovanim ili ranjivim grupama, jer je za trećinu manje od mininalne zarade u Srbiji u januaru ove godine, koja iznosi nešto više od 33.000 dinara neto.

Teodora Petković komentariše da malo plaćena ili neplaćena praksa na mlade u Srbiji deluje demotivišuće, jer se stiče utisak da mladi od svog rada ne mogu sebi da obezbede život kakav bi želeli.

“Mislim da trenutno vrlo privilegovana manjina može sebi da “dopusti” da bude nekoliko meseci na slabo plaćenoj ili neplaćenoj praksi. Njačešće su oglasi za prakse u Beogradu i Novom Sadu i često podrazumeva prisustvo praktikanata u kancelariji. Što nije problem mladima koji mogu sebi da priušte ovaj vid luksuza”, naglasila je Petković za VOICE.

Kada je reč o projektu “Moja prva plata” Vlade Republike Srbije, koji je sproveden kao odgovor na visok stepen nezaposlenosti mladih, Milica Borjanić smatra da treba da se uveća broj sredstava koji je predviđen za mlade, kao i da se nikako ne smanjuje broj korisnika projekta.

Milica Borjanić (Foto: KOMS/ustupljeno VOICE-u)

“S obzirom na simboličnu naknadu koju ovaj program pruža mladima kao i druge okvire koje ovaj program nameće, jasno je da je ovaj program adekvatnije nazvati “Moja prva praksa”, s obzirom da je ideja da program pruži mentorski rad, obuku, uvođenje mladih na tržište rada spajajući mlade i poslodavce. Očekujemo da će program biti dodatno unapređen nakon donošenja Zakona o radnim praksama koji će dodatno zakonski urediti ovu oblast te zaštiti prava mladih od bilo kakvog vida zloupotrebe ili izrabljivanja”, navela je ona.

Trenutno se čeka na početak implementacije projekta “Garancija za mlade” u Srbiji, koji se sprovodi na teritoriji Evropske unije od 2013. On podrazumeva uspostavljanje saradnje privatnika, državnih institucija, civilnog društva i nacionalnih službi za zapošljavanje kako bi mladim ljudima olakšali pronalazak posla, razvijanje veština ili nastavak školovanja, ne duže od četiri meseca od završetka obrazovanja ili gubitka posla.

Važnost adekvatno plaćenog rada za mentalno zdravlje objašnjava i Stefan Mitrović Jokanović.

“Ukoliko smo u stalnoj zoni ekonomskog preživljavanja, to naš organizam drži u emocionalnom, psihološkom i fiziološkom disbalansu što na duže staze vodi u bolest – psihičku ili fizičku”, podvukao je Mitrović Jokanović.

VEĆINA PLANIRA ODLAZAK IZ ZEMLJE

On takođe napominje da je “jasno sistematsko uveđenje u posao svakog novog zaposlenog kroz organizacione procese i dodeljivanje mentora koji će osobu voditi na tom putu” veoma važno, kao i da je briga o pojedincu odličan potez, kako za kompaniju, tako i za zaposlene.

Stefan Mitrović Jokanović (Foto: Damage Production/ustupljeno VOICE-u)

“Ono u čemu učestvuje Ubuntu centar, a primećujem kao praksu i na drugim mestima, jeste omogućavanje zaposlenima odlazak na savetovanje i psihoterapiju u paketu beneficija o trošku kompanije u kojoj rade”, istakao je on.

Alternativni izveštaj o položaju mladih ukazuje da veliki broj mladih planira da napusti Srbiju, tj. da samo 11% nikako ne planira da ode iz Srbije, dok je ostatak ili otvoren prema ideji odlaska, ili već planira odlazak, dok drugi iako ne planiraju da odu, ne otpisuju tu mogućnost.

Teodora Petković ističe da je loša perspektiva mladih na tržištu rada, kao i bolji tretman koji mladi mogu da očekuju, svakako jedan od razloga zbog kojih ona razmišlja o napuštanju Srbije i traženju posla u inostranstvu.

“Sve više razmišljam o napuštanju Srbije. Sada imamo pristup različitim oglasima za posao iz celog sveta, što putem platformi poput LinkedIn-a, što preko porodice i prijatelja koji su već u inostranstvu. Imam osećaj da se u inostrantvu  mnogo manje zahteva postavlja mladima koji tek stupaju na tržište rada, i da su poslodavci mnogo motivisaniji da obučavaju mladu osobu za rad u njihovoj kompaniji, i da ne očekuju da im na početničke pozicije dolaze već formirani profesionalci”, zaključuje Petković za VOICE.

Iako je jasno je da bi programi poput “Garancija za mlade” i „Unapređenje zapošljivosti mladih kroz radne prakse” mogli da postave okvir za zapošljavanje mladih, izuzetno je važno da se na državnom nivou utvrdi na koji način su mladi pravno zaštićeni u toku obavljanja tih praksi, kao i koji iznos naknade za rad mladih je dovoljan za dostojanstven život i produktivnost na radnom mestu.

Divna Prusac (VOICE, naslovna fotografija: Pixabay)