Skip to main content

Novi Sad i EPK – paralelni sistem odlučivanja koji se neće moći kontrolisati?

25. jun 2023. Analitički članci
9 min čitanja

"O novcima, budžetu i kulturnim strategijama razvoja mora odlučivati politika koja je smenjiva"

Autor

"Novinar od 2001. godine. Počeo je u novosadskoj TV produkciji "UrbaNS” koja je, u sklopu ANEM-a, funkcionisala i kao dopisništvo TV B92 iz Beograda. Nakon toga, radio je nekoliko godina u novosadskom "Građanskom listu", i pisao za portale "Autonomija.info", "Magazin Vojvodina" i međuregionalnu agenciju "AIM-ng". Od februara 2017. saradnik VOICE-a. Karikaturista portala "Autonomija.info" od maja 2016. godine. Dobitnik godišnje nagrade NDNV-a 2018. godine za analitičko novinarstvo."

Fondacija „Novi Sad – Evropska prestonica kulture“ i tokom narednih godina biće jedan od glavnih aktera kulturne scene u Novom Sadu, uprkos činjenici da se 9. januara ove godine u Atini, uz litvanski Kaunas i Luksemburški Eš, oprostila od te počasne titule.

Naime, nedugo zatim, krajem februara novosadski parlament usvojio je „Odluku o utvrđivanju programskih i projektnih aktivnosti kao nasleđa projekta ’Novi Sad – evropska prestonica kulture’“, na osnovu koje će Fondacija i ubuduće postojati – učestvovaće u kulturnom životu organizovanjem programa, ali ih istovremeno i finansirati.

Sagovornici VOICE-a ne slažu se u oceni da li je EPK trebalo ugasiti odmah nakon predaje titule naslednici, kao što su uradili Rijeka i Maribor, ili se povesti primerom Pečuja, što je očigledno intencija u Novom Sadu.

Odluka u članu 2. precizira da u trajno nasleđe Projekta „Novi Sad – Evropska prestonica kulture“ spadaju kulturne stanice, Kreativni distrikt i Programski lukovi. Iz Odluke se vidi da će Programski lukovi obuhvatati dešavanja tokom 293 dana godišnje.

Iz Fondacije za VOICE ukazuju da je ona od samog starta i bila osnovana pri Kulturnom centru Novog Sada (KCNS), te da ova odluka zapravo ne menja njen pravni status.

„Prema analizama nezavisnih istraživača sa Univerziteta u Novom Sadu, čak 77.6% građana tvrdi da je titularna godina zadovoljila ili čak i prevazišla njihova očekivanja, kao i da 89.67% publike ocenjuje program EPK najvišom ocenom, pa shodno tome Fondacija, u skladu sa Strategijom kulturnog razvoja grada i u skladu sa budžetima, nastavlja sa negovanjem i razvijanjem programskih, procesnih i prostornih legatskih projekata, stvorenih u okviru Evropske prestonice kulture“, navode za naš portal.

Dodaju i da će, kao i u prethodnom periodu, aplicirati na svim relevantnim nacionalnim i internacionalnim konkursima, koji odgovaraju tematskim okvirima iz delokruga rada Fondacije.

„Sa druge strane, nakon 50 javnih poziva i konkursa realizovanih u okviru projekta Evropske prestonice kulture za podršku sceni, Fondacija je i ove godine raspisala konkurs kojim podržava, ne samo lokalnu, već nacionalnu umetničku i kulturnu scenu, u okviru Kaleidoskopa kulture, koji je, prema analizama, najprepoznatljivi i najposećeniji program Evropske prestonice kulture“, dodaje se.

Podsećaju i da je, u skladu sa Strategijom kulturnog razvoja grada, program EPK oblikovao kulturnu politiku i zajedno sa ustanovama kulture i vaninstitucionalnom scenom iznedrio programe koji sada ostaju sceni. Grad je taj koji donosi strateške odluke, dodaju, odnosno Uprava za kulturu je ta koja odlučuje o daljim koracima.

„Fondacija će i dalje podržavati ustanove kulture i vaninstitucionalnu scenu kroz konkurse, u skladu sa odobrenim godišnjim budžetima“, navode.

Upravo je organizacija „Kaleidoskopa kulture“ bila jedna od zamerki na rad EPK još 2018. jer je tada više sagovornika VOICE-a iz različitih kulturnih produkcija i manifestacija upozoravalo da je Fondacija Novi Sad 2021 zapravo samo brendirala njihove postojeće programe, koji se i bez EPK godinama održavaju u to doba godine.

KOMŠIJSKA EPK ISKUSTVA

Govoreći za VOICE o transformaciji novosadske EPK, vlasnica „BelArt“ galerije Vesna Latinović, koja je 2016. godine bila deo širokog tima koji je predstavio aplikaciju Novog Sada za Evropsku prestonicu kulture u Briselu, podseća da je Novi Sad u ranoj fazi pripreme projekta EPK najviše komunicirao sa Mariborom EPK 2010 i Pečujem EPK 2012.

U Pečuju su, nastavlja, osnovane kulturne institucije koje su podrazumevale značajna infrastrukturna ulaganja (Koncertna dvorana i Kulturni kvart Žolnaj) zbog čega se pokazalo da je nepohodan i snažan menadžment za upravljanje povećanom kulturnom infrastrukturom. Zato je, dodaje Latinović, grad Pečuj osnovao Zsolnai Heritage Management Ltd iz tima EPK menadžmenta.

„Ovaj model se u Pečuju pokazao kao prilično uspešan. Zsolnai Heritage i dalje radi kao gradski kulturni holding, i to je profesionalna i važna organizacija. Vode odličan informativni sajt za sve vesti iz kulture, organizuju festivale i imaju mnoge druge programe“, navodi Latinović.

U Mariboru je situacija bila sasvim drugačija, kaže naša sagovornica – bilo je velikih turbulencija, promene gradonačelnika, nazadovoljstva nezavisne scene i organizacija koja je vodila Maribor EPK 2012 je naredne godine ugašena.

I firma „Rijeka 2020“ doživela je istu sudbinu, s tim što je njeno postojanje, precizira za VOICE novinar riječkog Novog lista Davor Mandić, bilo oročeno s predajom titule narednoj prestonici kulture. To je, po rečima našeg sagovornika koji dugi niz godina prati tamošnju kulturnu scenu, najbolji mogući scenario.

Mandić, naime, upozorava da je najvažniji razlog za gašenje fondacije taj što, ukoliko ona nastavi da bude važan činilac kulturne politike, obavezno preraste u paralaleni sistem odlučivanja. A problem sa paralelnim sistemom odlučivanja kojeg vode stručnjaci a ne političari jeste nesmenjivost, iako ni biti stručnjak nije apriori garancija za uspešan rad.

„Slaven Tolj je divan čovek, veliki, jako važan za ‘Rijeka 2020’ kao umetnički direktor i ravnatelj MMSU-a. On je postavio temelje te priče, ali on nije svemoguć pa je jedna od velikih stvari koja je kiksnula bila književnost i knjiga. On nije bio dobar za knjigu i i književnost jer jednostavno to nije njegov fah“, upozorava Mandić. Zbog toga, kaže, o novcima, budžetu i kulturnim strategijama razvoja mora odlučivati politika koja je smenjiva.

„To je ključ. Preduzeće koje upravlja EPK-om, po meni, treba likvidirati jer je opasnost od paralelnog sistema odlučivanja koji se neće moći kontrolisati prevelika“, ističe Mandić.

Milan Tripković, pisac i suvlasnik knjižare „Bulevar books“, navodi za VOICE da pojedinci iz EPK zaista u budućnosti mogu da daju dobar doprinos kulturi Novog Sada, ali da je pitanje hoće li se za to pronaći adekvatan model.

„Bilo je, prošlo, i sad bi trebalo naći način da oni koji su se pokazali dobro i za koje smo sigurni da bi mogli dobro da rade, da im se nađe neko mesto. A oni koji nisu, da im se zahvalimo na saradnji i da počnu da rade neke druge stvari“, kaže Tripković.

Dodaje da je utisak da se EPK nije pitala samo o konkursima koje je raspisivala.

„Mislim da su oni imali i nekakav neformalni uticaj na tim gradskim konkursima, bez obzira što nisu imali veze sa EPK. Sve zavisi od toga, bolje je da neki ljudi koji imaju viziju i mogu da  prepoznaju kapacitete nekog projekta budu u situaciji da odlučuju“, kaže on.

DA LI JE NOVOSADSKA KULTURA PROFITIRALA?

Nesporno je da su programi EPK tokom 2022. godine bili posećeni i da je cele godine grad imao kulturnu ponudu bogatiju nego što je to obično.

Grad je u okviru nove zgrade Muzičke škole „Isidor Bajić“ konačno dobio i svoju koncertnu dvoranu.

Istovremeno, brojne su bile zamerke na sam sadržaj programa, uz ocene da je primat dat estradijzaciji kulture odnosno njenoj festivalizaciji, te da su brojni vidovi kulture ostali u zapećku. Nezavisna kulturna scena pogotovo.

Tripković kaže da je bilo različitih situacija kada su u pitanju odluke komisija, ali da je kod određenih ljudi iz EPK „Bulevar books“ prepoznao kao nekakav neformalni kulturni centar koji ima određeni potencijal, pogotovo u poređenju sa KCNS.

„Koliko grad košta ta institucija a koliko publike dođe na njihove programe za godinu dana, a koje programe realizujemo mi u odnosu na njih“, ističe Tripković.

Dodaje i da se zamerke na program EPK uglavnom odnose na taj marketinški pristup, te da bi bilo bolje da su se određene stvari „malo pažljivije probrale“.

Milan Tripković: Nasleđe EPK će biti krhko ukoliko se ne nađe model po kojem će kulturne stanice nastaviti da žive.

„Ono što je možda trebalo da bude najveća tekovina jeste ono što svi, ne samo kod nas, pričaju a tiče se kulture – razvoj publike, i kvantitativno i kvalitativno. Svi koji organizujemo određene programe suočavamo se sa tim problemo svakodnevno i tu mi se čini da nije postignuto gotovo ništa“, navodi on.

Vesna Latinović ocenjuje da je izuzetno važno što je Novi Sad poneo prestižnu titulu koja zauvek „obezbeđuje atraktivnost grada“ na kulturnoj i turističkoj mapi Evrope.

Podseća da je Novi Sad i pre EPK bio grad bogatog kulturnog nasleđa, a da su javni pozivi iz 2015. i 2016. i 2022. godine, koje je Fondacija raspisivala za sve oblasti kulture, bili snažna finansijska podrška kulturnim poslenicima pored redovnih godišnjih konkursa.

„To je nesumnjivo privilegija u odnosu na kolege u drugim delovima zemlje. Muzeji, institucije i kulturne organizacije u Novom Sadu su radile punim kapacitetom i često uz velike dodatne napore. Taj tempo je nemoguće nastaviti ni zbog ljudskih kapaciteta ni zbog finansijskih mogućnosti“, kaže ona.

Dodaje da je Novi Sad jedan od retkih gradova u Srbiji koji je u procesu pripreme aplikacije izradio Staregiju kulturnog razvoja grada od 2016. do 2026. i koji do sada redovno sprovodi Akcione planove u čijoj izradi učestvuju iskusni kulturni radnici.

„Do sada su urađena tri Akciona plana i moguće je pratiti napredak. Forum za kulturu koji se organizuje najmanje dva puta godišnje je važna demokratska tekovina. Takođe je značajno što je Fondacija NS2022, 2021. godine organizovala obuku starteškog planiranja u kulturi  i sve  gradske i pokrajinske institucije kulture su izradile petogodišnje starteške planove. To nije uradio ni jedan grad u Srbiji“, kaže Latinović.

Ocenjuje i da su javni pozivi koje je prethodne dve godine upućivala Fondacija bili transparentni, a da su komisije formirane od uglednih, iskusnih profesionalaca. Ne spori ni zamerke, navodeći da je deo opravdan, te da je ceo proces „mogao da se izvede na efikasniji način, uz bolju komunikaciju“. 

„Na žalost, u našoj sredini češće se čuje kritika i zamerke a retko nude konstruktivna rešenja. Kritika i dijalog nam pomažu da se razvijamo, jačamo i ispravimo manjkavosti. Forum za kulturu koji sam spomenula kao pozitivno nasleđe EPK je prilika za dijalog“, rekla je Latinović.

Branka Ćurčić iz Grupe za konceptualnu politiku, koja je kao deo Inicijative nezavisne kulturne scene Novog Sada učestvovala u izradi Strategije, kaže za VOICE da su se posle kraćeg vremana povukli jer je Forum za kulturu, koji je između ostalog trebalo da predstavlja krunu demokratskih kulturnih politika i Novog Sada kao Evropske prestonice kulture, brzo obesmišljen zbog čega istinska participativna kulturna politika u Novom Sadu ne postoji.

Branka Ćurčić: Vlast je još jednom potvrdila da ne želi da komunicira sa civilnim društvom.

„Forum je funkcionisao dok smo u njegovom radu učestvovali mi – akteri nezavisne kulturne scene, dakle autentično civilno društvo u kulturi. Ali vrlo brzo nakon toga, da budem precizna, do trenutka kada smo tražili održavanje Foruma za kulturu na našu inicijativu – on je kao mehanizam i princip komunikacije i diskusije urušen i to je učinila gradska vlast“, navodi Ćurčić.

Ističe da je gradska vlast umesto mesta na kojem se promišlja budući kulturni razvoj grada napravila nekakve „Info dane“ – puko informisanje o tome kako izgleda proces prijave projekata na konkurse za kulturnu produkciju.

„Ovim potezima vlasti je mogućnost ozbiljne diskusije o kulturnim politikama u Novom Sadu smišljeno ukinuta, a vlast je još jednom potvrdila da ne želi da komunicira sa civilnim društvom. Upravo suprotno, ona je prva koja ga napada i difamira“, ističe Ćurčić.

KREATIVNI DISTRIKT

Vesna Latinović napominje da je podgrađe Petrovaradinske tvrđave ubrzano renovirano zahvaljujući tituli, da je Kreativni distrikt „novi izuzetno potentan prostor za kulturu“, dok je mreža kulturnih stanica „dobar i autentičan model decentralizacije kulture“.

Kada je u pitanju Kreativni distrikt, kod koga ni pola godine nakon isteka počasne titule nisu okončani čak ni svi građevinski radovi, iz Fondacije za VOICE preciziraju da je njegova obnova prepoznata kao „jedna od najvažnijih pozitivnih promena sprovedenih u okviru Evropske prestonice kulture“, da se do kraja godine očekuje završetak Čeličane, a da je za sledeću planirana Lančara.

„Distrikt je od 2018. godine, kada je identifikovano tri procenta prostora koji su bili namenjeni kulturi i zabavi, danas mesto koje je u potpunosti posvećeno kulturi i umetnosti, gde su se nekadašnji korisnici vratili u nove, funkcionalne i bezbedne objekte, a uselile su se i druge važne kulturne organizacije – Francuski institut, Atelje 61, OPENS…“, navode iz Fondacie i preciziraju da će burna stogodišnja istorija tog prostora biti predstavljena u okviru ovogodišnjeg šestog Kaleidoskopa kulture.

Kada je u pitanju buduće rukovođenje Distriktom, iz Fondacije dodaju da će to podrazumevati izradu pravilnika, koji će doneti Uprava za kulturu, a u čijoj izradi će biti povezane evropske i domaće prakse.

„Ukoliko bi Grad, preko svoje nadležne Uprave za imovinu koja je zadužena za prostore u Distriktu, usvojio taj pravilnik, to ostaje legat u smislu da će biti primenljivo za bilo koju mikro destinaciju u Srbiji“, poručuju iz Fondacije. 

(DE)CENTRALIZACIJA KULTURE

Upravljanje kulturnim stanicama, čini se, ići će lakše – one su pod nadležnošću KCNS, iako su nastale pod parolom „decentralizacije kulture“.

„Mreža kulturnih stanica je jedan od najvećih infrastrukturnih projekata i legata Evropske prestonice kulture. U tom kontekstu, one programski ostaju povezane sa drugim legatima Evropske prestonice kulture, kao što je Kaleidoskop kulture i Distrikt, i manjim delom se još uvek finansiraju od sredstava Fondacije, ali su u procesu tranzicije, tako da se već program kulturnih stanica i u najvećem delu operativno funkcionisanje finansira iz budžeta Kulturnog centra“, odgovaraju iz Fondacije.

Milan Tripković kulturne stanice ocenjuje kao pozitivan domet, ali smatra da će to nasleđe EPK „biti krhko“ ukoliko se ne nađe model po kojem će te stanice nastaviti da žive.

„Da li bi mogle te kulturne stanice da funkcionišu same? Prepostavljam da bi to bilo neko najbolje rešenje, da na konkursima kod Grada neka udruženja i predstavnici nezavisne kulturne scene konkurišu sa nekim programom i dobiju te kulturne stanice. Mislim da bi to bilo najbolje jer ima sasvim dovoljno predstavnika nezavisne kulturne scene i udruženja koji bi mogli odlično da rade i da te kulturne stanice budu maskimalno iskorišćene“, rekao je Tripković.

Podseća da i Kulturni centar ima „već dovoljno lepih i adekvatnih prostora“, a da ne pokazuje „preveliku agilnost“ na kreiranju kulturnih sadržaja.

Rijeka sprovodi ovakav model, pa je raspisan konkurs za upravljanje zahtevnim i važnim prostorima u Rijeci, poput Omladinskog kulturnog centra „Palah“ ili zgrade „Filodrammatice“ u kojoj se održava mnoštvo kulturnih programa.

Davor Mandić: Najvažniji razlog za gašenje fondacije je taj što, ukoliko ona nastavi da bude važan činilac kulturne politike, obavezno preraste u paralaleni sistem odlučivanja.
(Foto: Tanja Draškić Savić)

„Čekamo rezultate i da vidimo hoće li se nezavisna scena ponovo prijaviti. Jer, nezavisna scena u Rijeci deluje ujedinjeno, ključni učesnici nezavisne scene koji se bave kulturom rade kroz Savez udruga Molekula i ako one nemaju kapaciteta za bavljenje ovim prostorima, onda niko sa nezavisne scene neće imati, pa će ti prostori ponovo doći na upravljanje gradu i moraće se menjati ceo koncept“, rekao je Mandić.

Kaže i da je osnovno pitanje u kulturi Rijeke ima li iko uopšte kapaciteta za upravljanje kulturnim ustanovama onako kako to javnost zamišlja da bi trebalo, jer ni Hrvatsko narodno kazalište ne može da popuni publiku tokom važnih premijera.

Dalibor Stupar (VOICE, naslovna fotografija: Beta)