Skip to main content

Panon iz Crvenke nema struje a mogao bi da proizvede velike količine deficitarnog alkohola!

18. mar 2020. Ekonomija
4 min čitanja

Autor

Ranka Ivanoska u novinarstvu je od 1999. godine u redakciji novosadskog magazina “Kibic fenster”. Od 2000. godine, angažovana je za lokalne medije Radio Vrbas i TV Bačka, kao i dnevni list Danas. Osnivačica je nezavisnog dvonedeljnika “Vrbaske novine”. Radila je kao novinarka dnevnog izdanja Ringier Axel Springer (Blic, Alo). U izbegavanju cenzure saradnica je VOICE-a i blogerka.

U fabrici “Panon” u Crvenki, nekadašnjem najvećem proizvođaču alkohola i sirćeta u SFRJ, remont je završen, obezbeđene su sirovine i proizvodnja bi mogla da počne koliko sutra, ali – nema struje, iako na tržištu vlada velika nestašica alkohola zbog pandemije korona virusa!   

Fabrika osnovana 1923, koja je u svojim najboljim godinama proizvodila 50.000 litara alkohola na dan, više nema ni priključak, ni merno mesto.

I ova prepreka bi se mogla savladati da nije zamršenog klupka protivrečnih zakona i imovinsko-pravnih odnosa nad elektro-objektima, u stilu “fali papir”. U međuvremenu, na svetskom i domaćem tržištu zbog proglašene pandemije povećana je potražnja za sredstavima za dezinfekciju čiji se proizvođači sve više suočavaju sa nestašicom etil-alkohola kao osnovnom sirovinom.

Kako bi se fabrika sa gotovo 100 godina tradicije ponovo priključila na električnu mrežu trebalo bi, prema važećim zakonim, da postane “nov korisnik”, a to je moguće samo ukoliko se priključi na trafo-stanicu u vlasništvu Elektroprivrede Srbije. I tu se, objašnjava direktor Julijan Rac, pojavio prvi problem. Trafo-stanica na koju je fabrika bila decenijama priključena ne pripada državnom preduzeću, već fabrici šećera “Crvenka” koja je u vlasništvu grčke kompanije “Helenik Sugar”.

„Taj trafo su zajedničkim sredstvima finansirale dve fabrike koje se i danas praktično nalaze u istom krugu, međutim u deobnim papirima nakon podele Industrijsko-poljoprivrednog kombinata ‘Crvenka’ – trafo se ne spominje. U privatizaciji je sa ostalom imovinom prešao u vlasništvo novog vlasnika šećerane i sve to nije bio problem dosada. Pre tri godine zbog neizmirenog duga, fabrika je ostala bez mernog mesta, ali je bilo teško pretpostaviti da će to stvoriti ovolike komplikacije. Niko ne beži od izmirenja prethodnog duga, ali se isti i ne pominje kao prepreka”, kaže direktor “Panona” za VOICE.

Panon: Od jugoslovenskog lidera do sunovrata pod gazdom zvanim Moma Spas

Fabrika alkohola “Panon” u Crvenki slovila je za najveću u svojoj branši, ne samo u SFRJ, već i na Balkanu. Fabrika je 2003. godine privatizacijom prešla u ruke Momčila Rajića poznatijeg kao Moma Spas koji je preuzeo 55 odsto akcija, dok je ostatak ostao u vlasništvu države, odnosno Agencije za privatizaciju i malih akcionara. Postprivatizacioni sunovrat fabrike obeležili su štrajkovi radnika, neuspešne intervencije državnih organa i konačno hapšenje grupe trgovaca alkohola na crnom tržištu, među kojima je bio I pomenuti vlasnik “Panona”, Momčilo Rajić, 2010. godine, koji su osumnjičeni da su od 29. juna 2009. do 2. avgusta 2010.godine, nabavili “na crno” 116.571 litara rafinisanog etil-alkohola iz fabrika “Vrenje špiritana” i crvenačkog “Panona”.

Trenutno, “Panon”, fabrika za proizvodnju alkohola, alkoholnih pića, sirćeta i kvasca sa sedištem u Kelebiji je, prema statusu Agencije za licenciranje stečajnih upravnika, u reorganizaciji i poreskim dugom od preko 125 miliona dinara. Većinsko vlasništvo imaju povezana preduzeća porodice Momčila Rajića. Vlasnički udeo od manje od 10 odsto i dalje ima država.

Prema rečima Julijana Raca, “Lion grupa” sa sedištem u Subotici uzela je u zakup crvenačku fabriku početkom 2020. godine sa namerom da istu i kupi od prethodnog vlasnika.

Rešenje koje je u skladu sa zakonom nalazi se u Zakonu o energetici, ali za fabriku koja, kažu u “Panonu”, ima već obezbeđene sirovine za dva miliona litara alkohola – ono je na “dugom štapu”.

“Operator distributivnog sistema će preuzeti sve merne uređaje, merno razvodne ormane, priključne vodove, instalacije i opremu u merno razvodnom ormanu najkasnije do 31. decembra 2020. godine”, glasi član 404. Zakona koji je stupio na snagu 1. juna 2016. godine. Pomenutim članom predviđeno je da se preuzimanje od strane EPS-a odvija dinamikom od 10 odsto u prvoj godini stupanja Zakona na snagu i 20 odsto svake naredne godine najkasnije do kraja 2020. godine.

“Razgovarali smo sa rukovodstvom šećerane, ali oni čekaju odluku upravnog odbora u Grčkoj. Razgovaramo sa EPS-om već mesecima, pomoć nam je obećao i predsednik opštine Kula. Sve ovo traje od pre proglašenja pandemije. Pre dva dana nam je pomoć obećana i u Privrednoj komori Srbije (PKS) gde je održan sastanak proizvođača alkohola i biocida”, kaže Julijan Rac.

Na ovom sastanku, kako su saopštili iz PKS, bilo je reči o tome kako povećati proizvodnju biocida i etil-alkohola.

Dnevne potrebe za etil-alkoholom u martu kao mesečne pre pandemije

I sami proizvođači ukazali su na problem povećane potražnje koje na dnevnom nivou iznose kao mesečne pre proglašenja pandemije. Dnevni kapaciteti npr. beogradskog “Panalkosistema”, trenutno najvećeg proizvođača, kreću se od 20.000 do 30.000 litara. Proizvođačima alkohola Privredna komora Srbije obećala je pomoć u obezbeđivanju melase, preneli su mediji.

“Za proizvođače biocida će u narednom periodu problem predstavljati nedostatak sirovog alkohola, dok će za proizvođače alkohola manjkati melase iz šećerne repe. Kod nas sirovina čeka već tri meseca, pri tom ova fabrika je jedina koja može da proizvodi alkohol i iz šećerne repe i iz kukuruza”, rekao je Julijan Rac iz Panona za VOICE.

VOICE je pokušao da stupi u kontakt sa nadležnima u ED Sombor, ali bez uspeha.

Ranka Ivanoska (VOICE)

Istina je: ima nas! Klikni i podrži slobodno novinarstvo!