Skip to main content

VOICE u Perlezu: Od smrada iz fabrike ne može se disati

04. apr 2021. Istraživanja
10 min čitanja

Autor

Darko Šper, urednik u Centralnom desku Radio televizije Vojvodina (pre toga dve godine urednik Web portala RTV). U Novinskoj agenciji Beta radio je od 2001. do 2013. godine. Kao novinar radi od 1995. godine u Radiju Zrenjanin. Radio je kao novinar-dopisnik u Dnevnom listu "Blic" (1997); Dnevnom listu „Glas Javnosti“ (1997-1999); Radiju B92 (1997-1999); Građanskom listu (2001- 2005); Radiju „Kojot“ (2001 - 2005); ANEMu (2001 - 2005); i Super televiziji (2006 - 2009). Povremeno, od sredine 2005. godine, sarađivao je sa Balkanskom istraživačkom mrežom novinara (Balkan Investigative Reporting Network - www.balkaninsight.com) izveštavajući iz Vojvodine. Tokom 2008. godine učestvovao je sa još nekoliko kolega iz Srbije u zajedničkom projektu NUNS-ovog Centra za istraživačko novinarstvo i u tom periodu objavio tekst o korupciji u pravosuđu Srbije. Dobitnik nagrade za istraživačko novinarstvo u okviru projekta Nezavisnog društva novinara Vojvodine (NDNV) "Mediji i lokalne samouprave". Kao novinar Vojvođanskog istraživačko-analitičkog centra jedan od dobitnika Nagrade Evropske unije za istraživačko novinarstvo u Srbiji za 2015. godinu.

Pompezno najavljen dolazak kineske fabrika za reciklažu u koju će biti uloženo pola miliona evra i posao dobiti stotinu radnika danas je izvor zagađenog vazduha od kojeg meštani ne mogu da dišu, a iz pogona se intenzivno otpadne vode upuštaju u kanal koji bi trebalo da služi za navodnjavanje perleskih njiva.

 

Aleksandar Nađ rođen je u Perlezu i kaže da je proputovao dosta zemalja. Neko vreme živeo je u Novom Sadu i Beogradu, ali je pre 15 godina rešio da se skući u rodnom selu. Kupio je kuću i adaptirao je u blizini mesta gde se danas nalazi fabrika za reciklažu otpada u vlasništvu investitora iz Kine, ali više nije siguran da li će ostati u Perlezu zbog pogona koji ugrožava život njegova dva maloletna sina i oko 4.000 meštana ovog sela.

„Jako sam besan zbog svega što ste imali priliku da vidite u Perlezu. Ceo život sam ovde. Planirao sam da ostanem, ali više nisam siguran jer ne želim da moja deca ovo udišu. Kontaktirao sam nekoliko ekoloških organizacija zbog ovoga, zvao inspekcije. Bili su obišli i fotografisali, a obećali su i da će doći da uzmu uzorak vode iz zagađenog kanala. Mogli su ovo mnogo ranije da reše pre nego smo mi odreagovali“, kaže Nađ za VOICE.

Aleksandar Nađ: Ne želim da moja deca ovo udišu

Ekipa VOICE-a posetila je ovih dana Perlez, selo nadomak Zrenjanina, u kojem bi sa buđenjem proleća život trebalo da bude lep. Međutim, u selu od nedavno posluje fabrika Feitiansuye za preradu sekundarnih sirovina, pretežno plastike, koja Perležanima zagorčava život. Pored nesnosnog smrada koji se širi čitavim selom, zbog čega pojedini razmišljaju i da se isele, fabrika je odgovorna i za upuštanje otpadnih voda u kanal koji služi za navodnjavanje okolnih njiva.

Očigledno je da na prvi pogled stvari nisu u skladu sa onim kako je to 29. oktobra 2018. najavljeno u kabinetu tadašnjeg gradonačelnika Zrenjanina Čedomira Janjića. Tog dana u njegovom kabinetu potpisan je ugovor o kupovini i proširenju nekadašnjeg pogona „Begej-plast“ u Perlezu između kompanija „Eos Matriks“ doo Beograd i „Feitiansuye“ doo Novi Banovci. Direktor kineske kompanije Haiou Liu najavio je investiciju od oko pola miliona evra u obnovu i kupovinu potrebnih mašina.

„Naša kompanija se bavi proizvodnjom proizvoda od plastike i preradom plastike. Planiramo da zaposlimo oko sto radnika i da naše proizvode plasiramo na tržište Evropske unije“, rekla je isped kompanije „Feitiansuye“ advokatica Ivana Kopilović.

Gradonačelnik Janjić rekao je da ovom investicijom lokalna samouprava „nastavlja da gradi uspešnu saradnju sa kineskim kompanijama“ i da nije reč samo o velikoj investiciji od milijardu dolara koje će u fabriku guma u Zrenjaninu investirati kompanija ”Linglong”. Koliko je saradnja uspešna sa kineskim investitorima, najbolje je pitati građane Zrenjanina u kom se gradi fabrika guma Linglong, jedna od najvećih pogona gumarske industrije u ovom delu Evrope i potencijalno veliki zagađivač, o kojoj je VOICE više puta pisao.

„Potpisivanje ovog ugovora je odlična vest pre svega za meštane Perleza, jer će uskoro ponovo raditi stari pogon Begej-plasta, koji će biti proširen i sa gradskim zemljištem koje se nalazi oko tog pogona. Trenutno se vode razgovori i o zapošljavanju više radnika, jer zamislite kako bi to izgledalo da u svakom naseljenom mestu imamo po jednu fabriku gde bi bilo zaposleno minimum sto radnika“, rekao je Janjić.

„Ne znam gde ćemo i kako ćemo“

Janjić odnedavno više nije gradonačelnik Zrenjanina. Osim u Perlezu, u selima opštine Zrenjanin nije sagrađen bilo kakav sličan pogon u kom radi stotinu ljudi. Doduše, ne radi ni u Perlezu, jer prema dostupnim poslovnim podacima iz 2019. godine u fabrici „Feitiansuye“ radi troje ljudi, a nezvanično šestoro. Upravo toliko ljudi su prilikom obilaska videli i novinari VOICE-a. Na osnovu svega što su novinari VOICE-a mogli videti, stiče se utisak da građansko nezadovoljstvo iz dana u dan raste i svi priželjkuju od nadležnih da reaguju što pre i spreče dalju agoniju meštana ovog mirnog sela u Banatu.

Kako izgleda život sa druge strane fabričkog zida

Dragana Kojić živi sa suprugom u porodičnoj kući i samo ih zid deli od pogona kineske fabrike. Kaže da od smrada jednostavno ne mogu više da žive. Iako ne zna koja se tehnologija prerade sekundarnih sirovina koristi u fabrici, ubeđena je da se u vazduhu oseća neprijatan miris nekih hemikalija ili pare koja nastaje kuvanjem plastike. Zbog svega, svedoči ona, Dragana i njen suprug retko borave u dvorištu u kojoj gaje živinu i imaju baštu sa tek izniklim povrćem.

„Niti se širi veš, niti se otvaraju prozori. Smrad iz fabrike davi nas i guši neviđeno. Jedino dok fabrika stoji, kao sada, možemo da izađemo iz kuće i da radimo poslove u dvorištu. To je neka plastika koju oni ili tope ili mešaju sa nekom hemikalijom. Nemam pojma, ali smrdi nesnosno. Sačuvaj bože“, govori nam ova zabrinuta žena.

Prekoputa njene kuće nalazi se kuća u kojoj sama živi starica od svojih 85 godina. Dozvolila nam je da uđemo u dvorište i snimimo šta se radi s druge strane žice, gde vidimo gomile džambo vreća u kojima se nalazi plastični otpad. Ovaj otpad nije samo iz Srbije. Ima ga i iz Mađarske i ko zna odakle. Dvorište je krcato sekundarnim sirovinama i kamarama otpada koji je nabacan na gomilu nakon reciklaže. Što smo bliži glavnom pogonu sve se više oseti smrad, iako fabrika ne radi. Vidimo i kanal preko kojeg se otpadna voda pušta u pravcu njiva.

U momentu dok smo snimali fabrički krug, sa druge strane žice prilazi nam jedan Kinez i na lošem srpskom kaže: „Nemoj da snimaš“. Aleksandar Nađ ga očigledno već poznaje sa nekog ranijeg obilaska fabričkog pogona od kojeg se guše on i njegova porodica i gledaju se popreko. Kinez pali svoj mobilni telefon i počinje da nas snima dok mi snimamo njega. Kako bi nam prišao što bliže bez razmišljanja se spušta preko one gomile reciklažnog otpada i potom uzima telefon i nekog poziva. Kasnijom proverom identiteta ispostaviće se da smo imali bliski susret sa suvlasnikom fabrike.

Prizor iz fabričkog kruga

Dok snimamo požuteli mladi luk u bašti udaljenoj manje od metar od one gomile otpada, Aleksandar Nađ se priseća vremena kada su u kabinetu zrenjaninskog gradonačelnika pompezno najavili ponovno otvaranje pogona nekada uspešne fabrike Begej-plast. Kaže da mu je bilo jako smešno kada je video najavu dolaska kineskog investitora koji će poslovati u industrijskoj zoni Perlez.

„To je očigledno neko neinformisan pisao, jer Perlez nikada nije imao svoju industrijsku zonu. U selu je nekada bila ciglana koja ne radi i pogon Begej-plasta gde se sada nalazi kineski investitor i koji sada ovako izgleda. Oko sela su samo njive. U Begej-plastu je radilo oko 280 ljudi, koliko znam. Svi su tada hvalili firmu, a radnici su dobro živeli. Od pompezne priče koliko će ovde ljudi raditi, od 400 pa do 100, došli smo do toga da ima najviše šest zaposlenih. Mada ne bih bio miran da u ovoj smrdljivoj firmi radi i celo selo“, kaže sagovornik VOICE-a.

U blizini fabričkog kruga srećemo jednog starijeg meštanina koji nam pokazuje mesto na kojem je fabričkim zidom pregrađena ulica u kojoj stojimo. Navodi da svakog dana vidi velike kamione kako vuku u fabriku sav otpad iz Srbije. Zabrinut je da će i fabrika guma da zagadi i Zrenjanin i da bi trebalo nešto da se preduzme dok ne bude kasno.

„To znači da mora malo da se skoči i da se to ne da. Ja sam rođen u Perlezu i lepšeg vazduha za život od ovog nema. Nekada sam autostopom za sat vremena stizao u Knez Mihajlovu u Beograd. Sve nam je blizu, i Novi Sad i Zrenjanin, a gledaj sad šta su nam napravili. Možemo mi da se organizujemo i da protestvujemo na kapiji svaki dan“, kaže nam ovaj meštanin Perleza.

Od kanala za navodnjavanje ostao samo mulj i smrad

Nekoliko metara ispod fabričkog pogona nalaze se njive od kojih žive mnogi Perležani. Dolazak do njiva nije prijatan jer se nadomak njih nalazi kanal u koji se bez ikakvog tretmana izlivaju otpadne vode iz fabrike za reciklažu. Jedna meštanka na koju nailazimo pokazuje nam rukom na svoju baštu koja se nalazi odmah pored zagađenog kanala. Kaže da su joj obećali jesenas da će nakon 20 godina očistiti kanal i ništa.

Kanal

„Evo, sad sam povraćala od muke jer ne mogu više da izdržim smrad iz kanala. Nisu nama krivi Kinezi,  krivi su ovi naši što su dozvolili da rade ovo jer su znali znali su šta će ovde da bude. Nekada smo pili vodu odavde, voda je bila bistra a sada nema više ni riba ni žaba. Ova voda bi trebalo da teče, ali sada stoji. Ranije je voda iz Begej-plasta bila čista i nije nam dolazila pod njive. Nije mi jasno šta puštaju u kanal kada je ovako prljav. Ne znam gde ćemo i kako ćemo. Ranije je bilo sve a sada nema ničega“, kaže nam zabrinuta Perležanka.

Aleksandar Nađ kaže da je pre neki dan imao prilike da razgovara sa inspektorima za zaštitu životne sredine iz Zrenjanina koji su došli u Perlez, ali nisu ušli u fabrički pogon. Navodi da su mu pokazali i raniji izveštaj inspektora koji je uzeo uzorak vode iz kanala, a koji je pokazao da je voda u redu. Kaže da bi voleo da inspektori dođu ponovo i u njegovom prisustvu uzmu uzorak vode i objasne mu da je sve ispravno.

Aleksandar nas vodi sve do glavnog ispusta otpadnih voda iz fabrike. Kroz gusto žbunje se probijamo do tog mesta ne bismo li ga snimili. Osim puta kojim otpadne vode prodiru do kanala za navodnjavanje vidimo da investitor iza fabričkog pogona zatrpava i otpad koji ostaje nakon reciklaže. Ko zna koliko kubika otpada je tako zatrpano i preko otpadnih voda prodire sve do kanala. Samo nekoliko stotina metara dalje isti taj kanal prolazi pored bunara iz kojeg se ceo Perlez snabdeva vodom za piće.

Aleksandar nam kaže da je pogon danas ugašen neposredno pred naš dolazak. „Kad god neko dolazi oni ugase pogon. Nadam se da će reagovati oni koji imaju ovlaštenje. Meni se sve čini da je zakon na strani stranaca koji nam sve ovo rade, a ne na strani nas koji sve ovo trpimo“, konstatuje naš sagovornik.

Kineska kompanija „Feitiansiye” dobila je 4. decembra 2019. od Odseka za zaštitu i unapređenje životne sredine Gradske uprave u Zrenjaninu saglasnost na Studiju o proceni uticaja na životnu sredinu objekta za skladištenje i tretman otpadne plastike, koju je izradila zrenjaninska firma „Urbani eko-inženjering”.

Studija, pored ostalog, propisuje planove i tehnička rešenja zaštite životne sredine (reciklaža, tretman i odnošenje otpadnih materija, rekultivacija, sanacija i drugo). Nosilac projekta obavezao se tada da će sprovoditi Program praćenja uticaja na životnu sredinu. Podatke o izvršenim ispitivanjima investitor je u obavezi da dostavlja nadležnoj inspekciji za zaštitu životne sredine. Da li je?

Stojinović: Mnogo više pitanja nego odgovora

Zrenjaninski stručnjak za upravljanje otpadom Gojkan Stojinović smatra da je sve što se dovodi u vezu sa radom kineske fabrike u Perlezu prilično upitno i svakako bi zahtevalo ozbiljnu kontrolu od strane nadležne inspekcije kako bi se utvrdile sve činjenice. On kaže da se detaljnim uvidom u dozvolu koju su dobili od grada može utvrditi da imaju dozvolu za određene indeksne brojeve za skladištenje i tretman otpada, uglavnom plastičnog otpada, ali i papira, kartona i metala.

„Ako sagledamo plastične otpade, u oči upada da ima raznih indeksnih brojeva, uključujući i takozvane kompozitne materijale. Očigledno je da preduzeće nije tražilo dozvolu za transport i sakupljanje, pa bi bilo dobro saznati odakle dolazi sav otpad, odnosno ko ga dovozi i da li imaju odgovarajuću dozvolu. Takođe jedan indeksni broj za skladištenje i tretman ’iskače’ u odnosu na ostale, a to je 07 02 (otpadi od proizvodnje, formulacije, snabdevanja i upotrebe plastike, sintetičke gume i sintetičkih vlakana)“, navodi Stojinović za VOICE.

Kaže da je zanimljiva i takozvana hijerarhija dozvola, jer dozvola koja je izdata od lokalne samouprave važi samo na teritoriji lokalne samouprave, što znači da u postrojenju u Perlezu ne bi smelo da bude skladišten ili tretiran bilo koji otpad koji je nastao van teritorije opštine Zrenjanin, čak i ako u dozvoli ima taj indeksni broj. Novinari VOICE-a su se uverili na licu mesta da u objektu ima i otpada koji je uvezen iz Mađarske.

Fabrika

„Vrlo interesantno bi bilo saznati odakle su otpadi, što nije tako teško da se otkrije s obzirom na to da je operater obavezan da ima adekvatne dokumente o kretanju otpada, iz kojih se mogu videti svi podaci. Pored ovoga, evidentno je da je na skladištu izrazito velika količina otpada i sirovina, što bi takođe trebalo da bude regulisano dozvolom“, navodi Stojinović i dodaje da zaključno sa 2019. preduzeće nije imalo nikakav promet, a zaposlena su samo tri radnika.

Kineska firma osnovana sa 1.000 dinara

Osnovna delatnost preduzeća „Feitiansuye“ doo Perlez je ponovna upotreba razvrstanih materijala. Ovo mikro preduzeće osnovano je 27. septembra 2018. Vlasnici perleske firme su „Taizhou Feitian auto spare parts CO., LTD.“ sa 51 odsto udela, Huihai Xiao sa 25 odsto i Yinghui Xu sa 24 odsto. Ukupan upisani kapital je 1.000 dinara.

Prošle godine ukupan uvoz kineske firme je iznosio 284.756 evra, a izvoz 212.334 evra. Prema dostupnom bonitetnom izveštaju, u perleskoj fabrici su 2019. godine bila zaposlena ukupno tri radnika, dok se u bazi podataka Privredne komore Srbije navodi da u firmi radi manje od pet zaposlenih.

Kada su 2018. kupili pogon Begej-plasta predstavnici “Feitiansuye” su najavili da će u prvih godinu dana investirati 500.000 evra, od toga 180.000 evra u fabriku i oko 350.000 u mašine. Izneli su i plan da će zaposliti do 100 radnika u periodu od tri godine.

Dragana Kojić kaže da se najgori smrad iz fabrike ispušta ujutro i uveče. Prema njenim rečima, u pitanju je neka para ili dim koji se izdiže iznad fabrike, što se najbolje vidi uveče kada popale reflektore.

„Komšinica prekoputa se žalila više puta vlasnicima a oni je samo otkače. Ranije je ovde bio Begej-plast. I oni su topili plastiku i pravili creva za vodu, ali se nikada nije osetio ovakav smrad. Kanal je ranije bio zelen, a sada u njega upuštaju otpadnu vodu i zatrpavaju neku plastiku da se ne vidi. I posle će biti odakle nam karcinom ovoga ili onoga“, kaže prva komšinica kineskog investitora.

Aleksandar Nađ kaže da svakodnevno dolaze ljudi iz ekoloških organizacija u Perlez i da žele da pomognu meštanima da se ovaj problem reši. Navodi da se o protestima još uvek samo razmišlja i da se nada da će nadležni odreagovati na vreme.

„Ako mi budemo morali da reagujemo – to će biti lošije i za nas, i za Kineze, i za sliku o našoj državi. Imam potrebu da uđem unutra i da se uverim šta to tako smrdi. U pojedinim momentima celo selo smrdi od isparenja iz ove fabrike. To je neverovatno i mora pod hitno da prestane. Voleo bih da se sklone odavde, da dođe neki normalan upravljač i da se sve što su zagadili očisti“, poručuje Nađ.

Darko Šper (VOICE), foto i video: Svetlana Paramentić

Istina je: ima nas! Klikni i podrži slobodno novinarstvo!