Skip to main content

Zbog eksploatacije dunavskog peska u Sremu, ugroženo geološko nasleđe, riblji fond i stanište retkih ptica (VIDEO)

15. jun 2022. Istraživanja
5 min čitanja

"Uništava se prirodan izvor hrane zarad privatnih interesa”

Autori

Gordana Momčilović Ilić

Organizacija za očuvanje prirode i životinja – OSNA optužila je novosadsku firmu “Karin komerc MD” da je eksploatacijom peska i šljunka “uzrokovala ekocid zatrpavanjem bare Petrinci” u Starim Banovcima. Upozorili su da nove probleme može da izazove plan “Karin komerca” da bageruje rečni nanos pokraj naselja Stari i Novi Banovci u Sremu. Iz “Karin komerca” smo ostali uskraćeni za odgovore na postavljena pitanja.

Navedena firma je Pokrajinskom sekretarijatu za urbanizam i životnu sredinu podnela zahtev za odlučivanje o potrebi procene uticaja na životnu sredinu.

“Mišljenja smo da će se aktivnostima kompanije Karin komerc nastaviti devastacija cele obale prema Banovcima. U prilog ovome ide i činjenica da je Karin komerc sistematski zatrpavao rečni Dunavac dužine 1,25 kilometara u Veterniku, na parceli 4246 ko Futog, u periodu od 2016. do 2021, dok ga nije potpuno zatrpao i pretvorio u deponiju”, kaže za VOICE Vesna Jakovljević iz organizacije OSNA.

“Mi sada nemamo ni rep od ribe”

“Smatramo da su duž cele obale ugrožena prava lokalnog stanovništva, pogotovo onih čije se kuće nalaze na samoj lesnoj zaravni. Ugrožen je i biodiverzitet zaštićenog područja, na šta institucije ostaju neme”, navodi ona.

“Problem je što se uništava prirodan izvor hrane zarad privatnih interesa”, kaže za VOICE Predrag Skerletović, jedan od svega pet preostalih registrovanih ribara na području Starih Banovaca.

“Mi sada nemamo ni rep od ribe. Kada je Karin komerc zatrpao jedan od dva ulaza na baru Petrinci, koja je bila prirodno mrestilište riba, voda je prestala da kruži, da dobija kiseonik i to je sad bukvalno ‘mrtvo more’. Uz to, raste temperatura vode i mlađ tu ne može da opstane”, objašnjava Skerletović.

Stav OSNA-e je da se na ovoj lokaciji krše zakoni – kako Zakona o vodama, tako i Zakon o zaštiti i održivom korišćenju ribljeg fonda, kao i Zakon o zaštiti prirode.

Da je na delu kršenje zakona, Vesna Jakovljević obrazlaže time što se šljunkara nalazi u prostornom obuhvatu IBA, međunarodno značajnom području za ptice (International Bird Areas), “Dunavski lesni odsek”, ekološki značajnog područja „Fruška gora i Koviljski rit“, kao i na području ekološkog koridora reke Dunav.

Novim Pravilnikom o utvrđivanju plana vađenja rečnog nanosa trebalo bi da bude uspostavljen balans između očuvanja ekosistema i ambijentalnih karakteristika rečnih tokova s jedne, i privrednog značaja koji pesak i šljunak imaju u Srbiji, s druge strane. Jedan od ciljeva vađenja rečnih nanosa, koji su propisani, jeste i obezbeđivanje veće stabilnosti rečnog korita i obala.

Dunavski lesni odsek

Ugroženi paleolitiski lesni profili

Bagerovanje peska i šljunka potencijalno može da ugrozi stabilnost obale, a time i pomenutog dunavskog lesnog odseka, kaže za VOICE profesor Slobodan Marković sa Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu.

“Sloj paleozemljišta, koji se nalazi u nivou srednjeg vodostaja, predstavlja prirodnu zaštitu od rečne erozije. Narušavanjem njegove prirodne stabilnosti postoji mogućnost povećanog intenziteta rečne erozije lesnih profila”, upozorava profesor Marković. Osim što je pogodan za gnežđenje, seobu i zimovanje ptica, značaj dunavskog lesnog odseka je veliki sa aspekta zaštite geonasleđa Srbije.

“Pojedini lesni profili, kao što su Čot kod Starog Slankamena i Kapela kod Batajnice, jesu zaštićeni, ali ne i ceo pojas izuzetno važnih lesnih profila od Zemuna do Vukovara. Na primer, lesno-paleozemljišne sekvence kod Surduka su na evropskom kopnu jedan od najdetaljnijih paleoklimatskih zapisa za poslednja dva glacijalno-interglacijalna ciklusa, i samo su delimično istražene. Njihov nestanak bi bio veliki gubitak za rekonstrukciju regionalnih klimatskih i ekoloških promena tokom ovog perioda i samim tim izgubili bismo zauvek mogućnost da razumemo uslove naseljavanja i adaptacije naših paleolitskih predaka putem dunavskog koridora”, smatra profesor Marković.

Da je Pravilnik “nedorečen, jer ne poseduje kriterijume na osnovu kojih bi se obezbedilo njegovo pravilno sprovođenje”, za VOICE kaže geolog Branislav Božović. “Pravilnik ne osigurava kontrolu korišćenja ovog sporo obnovljivog resursa. Mi ne znamo ni da li imamo dovoljno inspekcije, ni koliko je revnosna. Šljunak i pesak bi trebalo da se čuvaju jer predstavljaju specijalne rezerve jedne zemlje, pogotovo šljunak, koji je osnova rečnog ekosistema”, smatra Božović, dodajući da su kod nas “prirodna i narodna bogatstva podložna lakoj korupciji i trošenju bez kontrole”.

U drugom dokumentu, u kojem je opisan postupak dobijanja vodnog akta za eksploataciju i deponovanje rečnih nanosa, republička Direkcija za vode se dotiče i praćenja i kontrole eksploatacije rečnih nanosa. Iz svega tri rečenice saznajemo da se stanje dna rečnog korita “mora” kontrolisati i da je geodetsko snimanje “obavezno pre i posle završene eksploatacije”. U idealnom slučaju bi se ovakvim postupkom dobili podaci o količini izvađenog peska i šljunka, pratilo bi se obnavljanje rezervi na potezu eksploatacije i znao osnov za plaćanje naknada.

Predrag Skerletović: “Problem je što se uništava prirodan izvor hrane zarad privatnih interesa”

Da je stanje sa eksploatacijom peska i šljunka u Srbiji daleko od idealnog, potvrdila je Državna revizorska institucija (DRI) koja se bavila eksploatacijom rečnih nanosa, samo iz druge reke – Drine. U svom izveštaju, DRI je, između ostalog, zaključila da nadležni organi nisu obezbedili potpune podatke potrebne za blagovremeno i efikasno praćenje i kontrolu uslova vađenja rečnih nanosa, te da zbog toga mi ne znamo da li su aktivnosti sprovedene prema odobrenim projektima i uslovima, niti da li prijavljene količine odgovaraju stvarno izvađenim.

Nema peska?

Sve u svemu, Karin komerc MD planira da na lokaciji eksploatacionog polja kod Starih i Novih Banovaca, u komercijalne svrhe iskopa 108.542,90 kubnih metara materijala, tokom ove i naredne godine. Ovaj podatak, uz informaciju iz projekta da se “ova zona može tretirati kao značajan obnovljivi prirodni resurs građevinskog materijala”, veoma je začudila Predraga Skerletovića.

“Svako ko je odrastao na Dunavu i ko iole poznaje tok ove reke, zna da ovde, sa ove sremske strane, nema peska. Ova strana je žitki mulj i siga. Na tom delu na kojem oni pričaju da će eksploatisati pesak – nema peska. Razlog su dve krivine koje prethode tom delu. Zbog njih se sa ove strane usporava vodeni tok i može da ostaje samo žitki nanos, a pesak može biti sa ritske – banatske strane, samo je pitanje u kojim količinama”, kaže Skerletović i komentariše još jedan navod iz projekta: da je ekploatacija, osim u komercijalne svrhe, opravdana i u cilju poboljšavanja proticaja i sprečavanja stvaranja rečnih nanosa koji dovode do ugrožavanja visokih obala.

“U zadnjih pet godina je došlo do promene obale na ritskoj strani. Ranije je uz samu obalu dubina bila dva i po metra. Sada i do 60, 70 metara od obale imamo dubinu koja je nekih 40 santimetara. Na koji način je tačno izvršena promena obale ja ne znam tačno, ali se to desilo otkad je počela eksploatacija peska na toj strani”, navodi Skerletović.

OSNA je podnela primedbe na zahtev Karin komerca za odlučivanje o potrebi procene uticaja na životnu sredinu.

“Smatramo da su prethodnim odlukama Pokrajinski sekretarijat za urbanizam i zaštitu životne sredine i Pokrajanski zavod za zaštitu prirode, doprineli da se degradira ovako važno riparijalno područje koje treba da uživa zaštitu kao deo geonasleđa Republike Srbije i kao stanište retkih i zaštićenih vrsta ptica”, kaže Vesna Jakovljević.

Do zaključenja teksta Karin komerc MD nije poslao odgovore na postavljena pitanja.

Gordana Momčilović Ilić (VOICE)