Ukoliko se nastavi sa uništavanjem pašnjaka i drugih travnih staništa u Vojvodini moguć je nestanak nekoliko veoma retkih i strogo zaštićenih vrsta ptica kao što su velika droplja i orao krstaš. Podaci Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije pokazuju da se uništavaju pašnjaci i u zaštićenim područjima kao što su Specijalni rezervati prirode „Pašnjaci velike droplje“ i „Okanj bara“.
Za skoro svaku priču o dolini banatske reke Zlatice može se reći da je zlata vredna. Bez obzira na to da li je reč o prošlosti i čuvenim legendama o grobu Atile Hunskog ili o sadašnjosti i njenom biodiverzitetu. Nažalost, jedinstvena kombinacija stepskih, slatinskih i barskih ekosistema je ugrožena a pojedinim životinjskim vrstama preti nestanak.
Specijalni rezervat prirode „Pašnjaci velike droplje“ osnovan je 1997. upravo sa ciljem da se sačuva ovaj tipičan ravničarski predeo.
Prema tvrdnjama Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije (DZPPS) ovaj rezervat na severu Banata trenutno je jedno od najugroženijih zaštićenih područja u Srbiji.
„Konstantan pritisak lokalnih poljoprivrednika, koji zaoravajući pojedine parcele unutar rezervata trajno uništavaju prirodna staništa, negativno se odražava na brojnost jedinih populacija velike droplje i orla krstaša u Srbiji“, navode u DZPPS.
„Travnim staništima nazivamo livade, pašnjake, stepe, slatine i tršćake. To su područja uglavnom pokrivena zeljastom vegetacijom sa vrlo malim udelom drveća i žbunja, neravnomernog rasporeda. SRP ‘Pašnjaci velike droplje’ svakako je najočuvaniji kompleks travnih staništa u Vojvodini u kojem žive tipične biljne i životinjske vrste Panonske nizije. Neke od njih su veoma ugrožene“, navodi Marko Tucakov iz Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode.
Pored Specijalnog rezervata prirode „Pašnjaci velike droplje“ i druga zaštićena travna staništa u Vojvodini konstantno se uništavaju, pokazuje istraživanje VOICE.
Statistički podaci pokazuju da se travna staništa drastično smanjuju i to pre svega usled njihovog preoravanja. Pored zemljoradnje na nestanak travnih staništa u Vojvodini utiče i izgradnja ribnjaka, iskopavanje mineralnih sirovina (najčešće pesak i glina), skidanje i paljnje vegetacije te izgradnja infrastrukturnih objekata.
Popis poljoprivrede izvršen 2012. pokazuje da je u Vojvodini za pedeset godina površina pod pašnjacima prepolovljena. 1960. godine u Vojvodini je bilo oko 177 000 ha pašnjaka, 2012. registrovano je 86 000 ha.
U Upravi za poljoprivredno zemljište tvrde da je samo u 2019. godini uništeno najmanje 50 ha pašnjaka.
„Utvrđeno je da je preorano oko 10 ha pašnjaka u selu Hajdučica, kod Plandišta, i 21 ha u ataru sela Šušara, kod Vršca, zatim u Lukinom selu na području opštine Zrenjanin, kao i u Žablju i Čurugu“ kaže Branko Lakić, direktor Uprave za zemljište Ministarstva poljoprivrede.
Istraživanje VOICE pokazuje da je pored preoravanja pojedinih parcela na teritoriji Specijalnog rezervata prirode „Pašnjaci velike droplje“ došlo do preoravanja i oko 40 ha pašnjaka unutar Specijalnog rezervata prirode „Okanj bara“, koji se nalazi na teritoriji opštine Novi Bečej.
U Društvu za zaštitu i proučavanje ptica Srbije tvrde da nestanak travnih staništa u Vojvodini direktno utiče na opstanak poslednje populacije orla krstaša (lat. Aquila heliaca) te velike droplje (lat. Otis tarda) u Srbiji. Prema Crvenoj knjizi ptica Srbije objavljenoj 2019. populacije obe pomenute vrste na području Srbije ocenjene su kao kritično ugrožene, te im preti najveća opasnost od izumiranja.
Navedene vrste nalaze se i na „Crvenoj listi ugroženih vrsta“ koju vodi Međunarodna unija za zaštitu prirode (IUCN).
„U poslednje tri decenije prošlog veka, kada je krstaš intenzivno istraživan, brojnost mu je padala od 16-24 para do 2-3 para. Već tada se uglavnom koncentrisao samo na šire područje Fruške gore i na Deliblatsku peščaru, i to isključivo zbog otvorenih travnih staništa na ova dva lokaliteta. Da nije travnih staništa na kojima krstaš lovi, sasvim sigurno bi ova vrsta prestala da se gnezdi u našim krajevima“ kaže Marko Tucakov iz Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode.
„Krajem 19. i početkom 20. veka velika droplja se gnezdila u većem delu Vojvodine, u Pomoravlju oko Niša i Prokuplja, zatim oko Leskovca i Vranja, kao i u Negotinskoj Krajini i na Kosovu. Uništavanjem najpovoljnijih staništa i direktnim lovom, velike droplje su se povukle sa većine nekadašnjih staništa. Ova ptica je do početka Drugog svetskog rata bila lovna divljač. Smatra se da je početkom 20. veka u Vojvodini živelo preko 1.000 velikih droplji. Danas je preostalo samo 8 jedinki“ kaže Tucakov.
Preoravanje i trajno uništavanje travnih staništa nije samo ekološki već i socio-ekonomski problem, tvrde naši sagovornici.
Stočarstvo kao jedna od najvažnijih grana poljoprivrede ima značajno mesto u privredi svake zemlje jer angažujući prirodne i ljudske resurse stvara veliku vrednost.
„Broj grla goveda u Srbiji je u konstantnom opadanju poslednjih 40 godina. U Srbiji sada imamo oko 800 000 grla goveda što predstavlja istorijski minimum. Korišćenje pašnjaka svakako doprinosi smanjenju izdataka stočara za hranu i od izuzetnog značaja je njihovo očuvanje“ kaže Branislav Gulan, član Odbora za selo Srpske akademije nauka i umetnosti.
Kako nam je rečeno u Upravi za poljoprivredno zemljište – zbog lošeg gazdovanja i održavanja pašnjaka Ministarstvo poljoprivrede, na inicijativu nekoliko vojvođanskih udruženja stočara, ubrzano priprema predlog zakona kojim bi se regulisala kontrola pašnjaka kao i odgovornost za njihovo održavanje i korišćenje. Zakon bi, po najavama, mogao biti usvojen u narednih nekoliko meseci.
Da je Zakon o poljoprivrednom zemljištu potrebno menjati, saglasni su i stručnjaci koji se bave zaštitom životne sredine.
„U najvećoj meri travna područja u zaštićenim područjima mogu da budu sačuvana preduzimanjem mera zaštite, a u slučaju onih koja su narušena ili uništena i revitalizacije, u čemu postoji relevantno iskustvo. Proaktivni pristup u ovom slučaju podrazumevao bi napore da se revitalizacijom obuhvate i područja na kojima je u prošlosti postojala stepa na lesu i slana stepa“ kaže Marko Tucakov.
„Stočarstvo, ono pod vedrim nebom, i poluekstenzivno, mora da bude sačuvano u Vojvodini, sistemom subvencija za proizvodnju stoke. Kako bi se pašnjaci potpuno zaštitili od izgradnje ribnjaka, a livade od mogućnosti preoravanja, potrebno je što pre izmeniti Zakon o poljoprivrednom zemljištu“, ukazuje Tucakov.
Dragan Gmizić (VOICE, Naslovna fotografija: Pejzaž panonska slana stepa – Slatine kod Rančeva, foto Boris Erg)
Istina je: ima nas! Klikni i podrži slobodno novinarstvo!
