Nikada ni u jednoj državi na svetu većina nije bila ugrožena niti će biti, jer ne može većina da bude ugrožena time što se daju prava manjinama, a izjašnjavanje po nacionalnom ili regionalnom osnovu nije demografsko pitanje nego političko, i kao takvo izuzetno podložno manipulacijama, zbog čega ga demografi ne smatraju relevantnim za popis. Međutim, regionalno izjašnjavanje, pak, može da bude i vrstu protesta protiv nametanja nekog snažnog nacionalnog, odnosno nacionalističkog identiteta, ocenjuju sagovornici VOICE-a.
Demograf Vladimir Nikitović iz Centra za demografska istraživanja Instituta društvenih nauka u Beogradu za Vojovođanski istraživačko-analitički centar (VOICE) ističe da se ovde popisi politički zloupotrebljavaju poslednjih 40-50 godina i da u zemljama poput Srbije, u kojima ima dosta manjina, rezultati popisa zapravo svedoče o tome kakva je trenutna politička klima. Kada je politička klima takva da se nacionalne manjine osećaju maksimalno ugroženim, one se, kaže Nikitović, priklanjaju većinskoj populaciji, a u situaciji kada je politička klima pogodnija, one se izjašnjavaju onako kako se zaista osećaju.
– To vam je stvar i sa Crnom Gorom, gde vam je stvar popisa praktično stvar političkog izjašnjavanja, kao neka vrsta referenduma. S druge strane, u većini ozbiljnih zemalja to pitanje više nije relevantno i zato se i ne postavlja na popisu. Popis se u suštini zbog toga i ne sprovodi – ukazuje Nikitović.
(NE) MOŽE „VOJVOĐANIN“
Podsetimo, sredinom avgusta predstavnici Vojvođanskog fronta, Nenad Čanak i Aleksandar Odžić, sastali su se sa ministarkom za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog Gordanom Čomić, a na sastanku je bilo reči o pitanjima u vezi sa popisom stanovništva 2022. godine, i tome da li će na njemu Vojvođani moći da se evidentiraju nacionalno umesto regionalno kao do sada. Usledile su burne reakcije predstavnika vlasti i nacionalističkih stranaka, pa čak i zahteva za njenom smenom, zbog kojih je ministarka morala da se pravda u opširnoj izjavi za Tanjug.
Nikitović ukazuje da je formiranje nacije složena i dugotrajna stvar, te da se to pitanje ne može pokretati kroz popis koji je, podseća, de facto odložen još u aprilu.
– To je pitanje koje nema nikakvu težinu iz ugla struke zato što svaki put možete da se izjasnite kako želite – kaže on.
Vanredni profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu Vladimir Mihić za VOICE ocenjuje da čitava priča nema nikakve veze sa stručnim tumačenjem, već da je sve u domenu politike.
– Nacionalizam je uvek dobra hrana i vrlo dobro skreće pažnju sa bitnijih stvari kao što je ekonomija, odnosi sa susedima i slično. I onda se patriotizam deli ljudima – evo vidite šta nam rade, sad pričaju o Vojvođanima, sad nam uništavaju ćirilicu… Uvek se negde to svodi na ugrožavanje većine. Ako se neko izjašnjava kao Vojvođanin, onda on ugrožava nas kao Srbe. To su priče za većinu koja nije dovoljno prosvećena, a trenutna vlast ih pokušava držati u toj neprosvećenosti, daje im koske oko koje će da se glođu. I sad se raspravlja u kafanama – šta ovi Vojvođani sada hoće – kaže Mihić.
Podseća da su vrlo često u istoriji ovakve manipulacije rezultirale potpuno suprotno od očekivanog, pa bi bunt i protest zbog zabrane zapravo povećao broj zainteresovanih za neko pitanje.
– Priča o Vojvođanima će se završiti. Malo je dignuta na nivo koji je vrlo neobičan, Gordana Čomić je marginalni političar čak i u Vojvodini, a kamoli šire od toga, a odjednom je krenula priča o tome kao da je to ne znam kakva snažna politička struktura u Vojvodini pokrenula priču o Vojvođanima – ističe Mihić i dodaje da svako ima pravo da se izjasni kao Srbin, kao Limanac ili kao Vojvođanin, ili da se uopšte ne izjasni.
Priča za sada ne jenjava, a u nju se uključio i sam predsednik Srbije Aleksandar Vučić, poručivši sa da je veoma zabrinut zbog ideje da se građani izjašnjavaju na popisu kao Vojvođani, jer je to „očigledno jedan od pokušaja rastakanja srpske nacije, ali to neće uspeti“.
– Znaju ljudi u Vojvodini šta su, oni su i Srbi, Mađari, Hrvati, svih preko 20 nacionalnosti u Vojvodini, ali još nije bilo Vojvođana. A to što bi neko da se igra sa regionalnom pripadnošću to je kao kad bi Šumadinci ili Vranjanci rekli da će da budu nacija – rekao je Vučić. Dodao je i da „neće niko nikoga sprečavati u izjašnjavanju, ali videćete rezultat“.
IPAK MOŽE REGIONALNO
Da niko nikoga ne može da spreči da se slobodno izjasni potvrdila je i izjava direktora Republičkog zavoda za statistiku (RZS) Miladina Kovačevića, koji je, međutim, naveo i da će građani koji se na popisu budu izjašnjavali kao Vojvođani prilikom obrade podataka biti podvedeni pod kategoriju regionalna pripadnost, jer, kako je dodao, Vojvođani ne postoje kao nacija.
– Svaki stanovnik Srbije slobodan je da se prilikom popisa o svojoj nacionalnoj pripadnosti izjasni prema sopstvenoj želji, a popisivač je dužan da to verno prenese u popisnicu i da slovima upiše onako kako je građanin rekao – rekao je Kovačević, dodajući da se RZS u svom radu vodi Međunarodnim preporukama UN za popis stanovništva i preporukama EUROSTAT-a.
Za VOICE su u Republičkom zavodu za statistiku potvrdili da se građani Srbije decenijama izjašnjavaju regionalno. Na popisu 2002. godine 11.485 građana izjasnilo se po regionalnoj pripadnosti, dok je taj broj 2011. godine gotovo utrostručen – 30.771! Oba puta, kažu podaci RZS, AP Vojvodina je prednjačila po broju građana koji su se regionalno izjasnili – 2002. bilo ih je 10.154, a 2011. čak 28.567. Ipak, kako nam je odgovorila načelnica Odeljenja za popis stanovništva Ljiljana Đorđević, nemoguće je precizirati koliko njih se od tog broja izjasnilo kao „Vojvođanin“.
– Odgovori ispitanika na pitanje o nacionalnoj pripadnosti koji se odnose na neku teritoriju – region, oblast, opštinu, grad, deo grada i sl. (npr. Šumadinac, Sremica, Nišlija, Vojvođanin, Gružanka, Piroćanac, Novosađanka, Zlatiborac, Zemunac, Dalmatinac itd.), tokom obrade popisne građe automatski su šifrirani jednom jedinstvenom šifrom ’’Izjasnili se u smislu regionalne pripadnosti’’. Ne možemo posebno izdvojiti i tabelirati pojedinačne odgovore građana – pojasnila je ona.
Zanimljivo je da softver RZS ipak može posebno da „tabelira“, recimo, građane koji su obuhvaćeni rubrikom „Ostali“, pa se jasno vidi da, na primer, u Srbiji ima 12 osoba koje se izjašnjavaju kao Torlaci, zatim ima 22 Finca, 32 Danca, 80 Banjaša, 142 osobe su se izjasnile kao Šopi, 243 kao Cincari, tu je i 607 Šokaca, kao i i 2.519 dvojako izjašnjenih (Srbi-Vlasi, Jugosloveni-Srbi, Srbi-Crnogorci…).
KAKO MANJINA UGROŽAVA VEĆINU?
I vojvođanska vlada je po ovom pitanju zauzela stav:
– Pitanja razgradnje srpskog nacionalnog identiteta neprimereno i neodgovorno se otvaraju kao nerešena pitanja i kao zamena za srpski nacionalni identitet, jer je savršeno jasno da se odrednica Vojvođanin, odnosno Vojvođanka neće, prilikom izjašnjavanja, vezivati za Mađare, Slovake, Hrvate i druge – stoji u saopštenju vlade APV.
Sagovornici VOICE-a ocenjuju da se ne može sa sigurnošću tvrditi da bilo koje regionalno izjašnjavanje ugrožava većinski narod, i podsećaju da je u Vojvodini veoma veliki broj mešovitih brakova, te onih koji su se nekada izjašnjavali kao Jugosloveni.
Profesor na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu Dejan Jović za VOICE podseća na nacionalističku tezu da se nacije mogu napraviti ni od čega, te da su u skladu s njom jugoslovenski komunisti napravili Bošnjake, izmislili Makedonce ili čak Crnogorce. Moguće je, dodaje, nekim nacijama promeniti ime, kao što je bio slučaj sa Muslimanima i Bošnjacima, može se nekoj naciji promeniti status iz naroda u manjinu ili neka nacija može prestati da postoji poput Jugoslovena. Na primeru Istre on, međutim, ukazuje da od regionalnog izjašnjavanja više strahuju manjine.
– Ima 207.000 stanovnika u Istri, od čega su 25.000 Istrani i nisam siguran da je proces pretvaranja Hrvata u Istrane snažniji nego možda proces pretvaranja drugih, manjinskih identiteta u Istrane. Ne znam da li je to tako i kod Italijana, ali kad se radi o srpskim organizacijama u Istri, one često ukazuju na problem asimilacije. Taj proces asimilacije Srba, Crnogoraca i drugih u Istrane baš je prilično primetan. Taj istarski identitet je jako zgodan da se ne iskaže neki manjinski identitet – napominje Jović.
Istrani i Vojvođani
Profesor na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu Dejan Jović skrenuo je tokom polemike o Vojvođanima pažnju na tu temu jednim svojim tvitom u kojem je napomenuo kako se na popisu 2011. u Hrvatskoj čak 25.491građanin izjasnio kao Istranin.
I zaista, uvidom u popis iz 2011. godine u Hrvatskoj, vidi se da osim pomenutih Istrana, kojih je daleko najviše, ima i Slavonaca (133), Dalmatinaca (705), Međimuraca (135), Zagoraca (139)…
Dejan Jović je za VOICE ocenio da je očigledno da, iako Istra, za razliku od Vojvodine, nikada nije imala status pokrajine ili neku vrstu autonomije, da taj identitet, politički, istorijski i kulturno gledano, postoji u kontinuitetu jer je u pitanju pogranična regija koja je, između ostalog prošla i kroz snažan fašizam i relativno jak antifašizam.
– Mislim da to regionalno izjašnjavanje, s jedne strane može biti vrsta protesta protiv nametanja nekog snažnog nacionalnog, nacionalističkog identiteta. To je za mnoge ljude koji su imali, recimo, kompleksni identitet, italijansko-jugoslovenski, italijansko-hrvatski ili samo jugoslovenski, bio neki izlaz, dobra alternativa da ne moraju od Jugoslovena postati Hrvati ili Srbi, nego preći na nešto što izgleda neutralnije – navodi Jović.
Pored istarskog, naš sagovornik podseća da na teritoriji bivše Jugoslavije postoji prilično snažan hercegovački i sandžački identitet.
SOCIJALNE IDENTITETE NEMOGUĆE NEGIRATI
Ni Mihić ne misli da je regionalno izjašnjavanje udar na srpstvo, kako potenciraju nacionalisti.
– Nažalost, mnoge druge stvari smanjuju broj Srba, a to su emigracije i nizak natalitet. Ovo svakako ne može smanjiti. Ako se neka osoba ne oseća kao Srbin i nema tu neku zapaljivu retoriku koja se očekuje od Srba, onda je potpuno irelevantno da li će se izjasniti kao Srbin ili marsovac, ako on neće podržavati vaše ideje o, na primer, nametnutoj ćirilici, što je isto apsurdno – rekao je Mihić.
On ističe da su priče o tome da se nacionalnost nasleđuje priče iz XVIII ili XIX veka, jer osoba može da izabere nacionalnost sa kojom oseća povezanost, pa iako su to obično nacionalnost i etničko poreklo roditelja, ne mora obavezno i da bude tako. Psihološki gledano, kaže Mihić, neko se može sasvim legitimno istovremeno osećati i kao Srbin i kao Vojvođanin i kao Banaćanin i kao Zrenjaninac, ili kao Limanac ako živi u Novom Sadu, jer su to sve socijalni identiteti koje je nemoguće negirati.
– Ljudi imaju pravo da se izjašnjavaju kao Vojvođani, jedino što je ovde sporno da li se to može podvesti pod nacionalnost ili ne. Ja vam kažem sa aspekta struke, ja nisam demograf ali jesam psiholog i radim sa socijalnim identitetima, nikada ne bih stavio Vojvođanina u istu ravan sa nacionalnošću. Ali istovremeno, potpuno je nesporno da neko može da ima, i mi smo to merili, vrlo snažan identitet Vojvođanina kao regionalne pripadnosti – navodi Mihić.
Nikitović, pak, objašnjava da je mogućnost da se izjasnite kako želite stvar subjektivnog odgovora, a ne nešto što se može objektivno utvrditi poput pola, starosti ili stepena obrazovanja, te je apsolutno moguće na jednom popisu se izjasniti kao Jugosloven, a na drugom kao Srbin.
– Za mene kao demografa je tužno da se uz popis, koji treba da ustanovi kakva nam je struktura stanovništva u onim važnim kategorijama: obrazovnoj, radnoj i tako dalje, gde zaista možemo da pomognemo stanovništvu, da vidimo gde su bolne tačke koje su demografski bitne za opstanak, insistira na pitanjima, uslovno rečeno, ko je kako obojen. Zato ne možete da pratite i da vidite, na primer, kako se Jugosloveni demografski ponašaju, koliko imaju dece, kada stupaju u brak, kakva im je smrtnost i tako dalje, jer njihov broj nije indukovan tim demografskim razlozima, nego čisto političkim – napominje Nikitović.
Podsetimo i da je pred popis 2011. godine, u AP Vojvodini vođena aktivna kampanja da se građani izjasne kao Vojvođani. Organizacija koja je to radila, Liga društvene jednakosti, više ne postoji, a stranica na Fejsbuku preko koje su vodili kampanju nije odgovorila na upit VOICE-a o tome da li će i pred naredni popis voditi sličnu kampanju.
Dalibor Stupar (VOICE, foto: Beta)
