Četvrt veka posle Dejtona: Teror nacionalističke stvarnosti

07. Nov 2020 by Ekipa VOICE | Nema komentara

Stvarne alternative nacionalističkim politikama nema, osim na marginama

Navršava se dvadeset i pet godina otkako je potpisan Dejtonski mirovni sporazum, dokument koji je zaustavio ratne sukobe na području Bosne i Hercegovine, 21. novembra 1995. Ipak, dvadeset i pet godina kasnije, naša društva i dalje su plodno tlo za jačanje međuetničkog nepoverenja i nacionalističkih politika, saglasni su sagovornici VOICE-a.

Stručnjak za ljudska prava i tranzicionu pravdu Adnan Kadribašić ističe značaj Dejtonskog sporazuma kada je konkretno proces istraživanja ratnih zločina i saradnja sa Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u pitanju, ali navodi da on ima svoje nedostatke koji su ostavili posledice na naša društva. 

“Sporazum je stavio veliki naglasak na krivični aspekt suočavanja sa prošlošću, a malo na mir i pomirenje. Danas nemamo strategiju za tranzicionu pravdu, ali imamo za procesuiranje ratnih zločina. U takvom pristupu žrtve će rijetko doći do restorativne pravde, a veliki broj djela će ostati bez utvrđene istine o činjenicama”,  izjavio je Kadribašić za VOICE.

Primer toga je i Zakon o pravima boraca, vojnih invalida i civilnih invalida rata, donet u Skupštini Srbije početkom godine, koji ne prepoznaje mnoge kategorije civilnih žrtava rata, kao što su žrtve ratnih silovanja i oni koji boluju od posttraumatskog stresnog poremećaja, jer po ovom zakon civilnom žrtvom se smatra samo onaj ko ima 50 odsto fizičkog oštećenja.  

Istraživačica Fonda za humanitarno pravo Jovana Kolarić u izjavi za VOICE navodi da su međunarodni akteri naglasak stavljali na izgradnju institucija u Bosni i Hercegovini napravivši komplikovani državni aparat u kojem su se izgubile iz vida potrebe pojedinaca i društva izašlih iz rata. 

“Sama struktura zemlje utvrđena Dejtonskim sporazumom je ojačala i održala nacionalne podele, a posledično i nacionalističke politike koje su uz druge faktore i dovele do rata. Nakon samog sporazuma nisu usledile nikakve restrikcije podobnosti za učešće na izborima nacionalističkih stranaka i drugih aktera koji su aktivno učestvovali u ratu”, navela je Kolarić.

Adnan Kadribašić: Dejtonski sporazum malo govori o miru i pomirenju (foto: Vladimir Čubak)

Sastavnim delom ovog Sporazuma, odnosno njegovim Aneksom 4, Ustavom Bosne i Hercegovine utvrđeno je da članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine moraju biti iz redova tri konstitutivna naroda BiH, odnosno Srbi, Hrvati i Bošnjaci. Ovom diskriminatornom odredbom je nacionalnim manjinama zabranjeno da učestvuju u ključnim procesima donošenja odluka, kaže Adnan Kadribašić. 

Programska koordinatorka Inicijative mladih za ljudska prava (YIHR) u Hrvatskoj Branka Vierda ističe i da je u mesecima i godinama nakon Dejtonskog sporazuma nacionalizam u Hrvatskoj još uvijek dominantni okvir političkog i društvenog djelovanja.

“Ako o pomirenju razmišljamo kao o doprinosu ostvarenju trajnog mira na ovim prostorima, onda to mora biti jasan i nedvosmislen cilj prvenstveno onih koji su politički odgovorni za ostvarenje tog cilja. Dok god svjedočimo ekstremnom nacionalizmu u javnom prostoru i dinamici koji nije puka rijetkost, imamo puno za raditi na stvaranju mira u regiji”, naglasila je Vierda u izjavi za VOICE. 

Povratak u devedesete

Izvršna direktkorka Fonda za humanitarno pravo Ivana Žanić smatra da je Srbija danas u veoma lošim odnosima sa susednim državama.

“Dugogodišnje tenzije sa Hrvatskom, nerešeni odnosi sa Kosovom, najnovija dešavanja u Crnoj Gori i bliskost sa Republikom Srpskom dovodi do toga da se politika koja je bila dominantna devedesetih i dalje nastavlja, čime se stvaraju tenzije i pogodno tlo za jačanje nacionalističkih politika”, izjavila je Ivana Žanić za VOICE.

Kopredsednik Igmanske inicijative u Crnoj Gori Branislav Radulović govori kako je situacija po pitanju značaja građanskog društva i suživota različitih nacionalnosti Crna Gora napravila veliki pomak, ali da kleronacionalističke tendencije ipak jačaju. 

Branislav Radulović: Kleronacionalističke tendencije jačaju (foto: lična arhiva)

“Nažalost, uticaj desničarskih struktura i pristalica tvrdonacionalnih koncepata, sa jakim uticajem klera, danas – dvadeset pet godina kasnije – ponovo raste i u tom pogledu imamo neku vrstu povratka u devedesete”, smatra Radulović. 

Neophodno je naglasiti i problem obrazovnih sistema zemalja u regionu, za koje Radulović kaže da “nisu odgovorili potrebi da se generacije rođene u ratu i nakon njega pravilno edukuju i sačuvaju od posljedica postratnog zagađenja”. 

Fond za humanitarno pravo u Predlogu praktične politike – ratovi 1990-ih u nastavi istorije navodi kako autori udženika ne koriste bogato i javno dostupne arhive Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. Ratovi su u udženicima prikazani površno i pristrasno – ističući da je Srbija jedina i najveća žrtva oružanih sukoba, dok se sve druge žrtve zanemaruju. 

Javni zagovarač Koalicije za REKOM Dinko Gruhonjić skreće pažnju na činjenicu da se u srpskim medijima neosnovano insistira na tome da je Srbija garant Dejtonskog mirovnog sporazuma. 

“Srbija nije nikakav garant, a Slobodan Milošević je bio priveden u Dejton da potpiše sporazum ne da bi bio njegov garant, već kao jedna od strana-učesnica u ratu, jer je taj rat imao karakter međunarodnog konflikta. Garanti Dejtonskog sporazuma se isključivo nalaze u Upravnom odboru Veća za implementaciju mira (PIC), u kojem – naravno – ne sede predstavnici Srbije i Hrvatske”, izjavio je Dinko Gruhonjić za VOICE.

On navodi i da je takav medijski diskurs “još jedan od dokaza da se Srbija nikada nije odrekla sna o ‘aneksiji’ Republike Srpske”.

Mogući su i novi ratovi

Branka Vierda, s druge strane, smatra da se u Hrvatskoj vide pomaci kada je suočavanje s prošlošću u pitanju.

Branka Vierda: Konačno pomaci u Hrvatskoj (foto: Inicijativa mladih za ljudska prava u Hrvatskoj)

“Ovogodišnja obljetnica ‘Oluje’ obilježena je govorom premijera Plenkovića koji je jasno istaknuo i postojanje žrtava ratnih zločina počinjenih s hrvatske strane. Također, kolovoz 2020. godine pamtit ćemo i zbog odlaska ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda u Grubore, na mjesto stradanja civila pripadnika srpske nacionalne manjine, čime se otvorio put komemoriranju svih civilnih žrtava ratova devedesetih”, navela je Branka Vierda.

Dinko Gruhonjić smatra da, iako se rat završio, naša društva i dalje žive u atmosferi zamrznutog konflikta, a da stvarne alternative nacionalističkim politikama nema, osim na marginama.

“Sada se čini izvesnijim da će ovo potrajati, ovaj proces truljenja društva koje je natopljeno krvlju brojnih nevinih žrtava. Ukoliko se nastavi ovaj trend povampirenja velikosrpskog nacionalizma, ja ne bih isključio ni mogućnost novih ratova na Balkanu”, upozorio je Gruhonjić.

Divna Prusac (VOICE)

Print Friendly, PDF & Email